U zajedništvu s Kristom nalazimo snagu za sve životne izazove.

Prva pričest

Svaki korak prema Kristu donosi mir duši.

Prva pričest

Sakrament prve pričesti označava trenutak kada vjernik, obično dijete, prvi puta prima Tijelo i Krv Kristovu u Euharistiji. Ovo je važan korak u duhovnom životu, jer je povezivanje s Isusom kroz Sveto Pričestvovanje temeljna praksa katoličke vjere. Kroz ovaj sakrament, vjernik se dublje povezije s Bogom i Crkvom.

Primanje Tijela Kristova

Sakramenat prve pričesti omogućuje vjerniku da po prvi put prima Tijelo i Krv Kristovu u obliku hostije i vina, što predstavlja duhovno hranjenje i bližu povezanost s Kristom.

Obnova duhovne čistoće

Prva pričest označava trenutak kada dijete ili odrasla osoba, nakon pripreme kroz vjeronauk, svjesno ulazi u dublju zajednicu s Bogom, primajući sakrament pomirenja i obnovu duhovne čistoće.

Display rack with first communion dresses for girls in a luxury children's clothing shop.

Prvu svetu pričest po prvi put primaju vjeroučenici trećih razreda osnovnih škola. Od njih se traži da:

Vaš župnik, župni vikar, časne sestre, vjeroučitelji i cijela župna zajednica raduju se i iskreno vam čestitaju što će vaše dijete primiti sakrament prve svete pričesti. Tom prigodom želimo naglasiti vašu neprocjenjivu roditeljsku ulogu u pripremi za taj sveti sakrament.

Suvremeni svijet, usprkos svim svojim tehničkim dostignućima koja omogućuju brzu komunikaciju među ljudima bez obzira na udaljenost, ipak narušava mnoge društvene veze, a prva među njima jest OBITELJ. Sve je manje obitelji u kojima bi zajedno živjele tri generacije (bake i djedovi). U suvremenu svijetu rasporedom poslova i aktivnosti ugroženo je zajedništvo djece i roditelja. Mnogi su rastrgani između poslovnih i obiteljskih obaveza. Osim toga, svjedoci smo kako se i brojnost djece u obiteljima smanjuje.

Pogrešno je mišljenje kako samo Crkva želi brojne obitelji, odnosno da je idealna obitelj za Crkvu ona koja ima troje, četvero ili više djece. Naime princip odgovornog roditeljstva znači da roditelji sami određuju broj djece i vrijeme kada će ih imati. Ipak vjerničke obitelji se pri odluci o broju djece ravnaju prema svojoj savjesti, odgovornosti prema vlastitom narodu i prema Crkvi.

Obitelj je najčvršća poveznica koja postoji među ljudima. Osobe koje žive u takvoj zajednici uspostavljaju neraskidive veze. Međutim obitelj je istovremeno krhka ukoliko se obiteljski život zanemaruje i ne njeguju obiteljske veze. Zato Crkva roditeljima i pridaje najveću važnost općenitom odgoju djece, posebno u vjerskom smislu.

Nitko ne može pa ni svi svećenici, časne sestre ili vjeroučitelji ničim zamijeniti ili nadoknaditi roditeljsku ulogu u tako važnoj i odgovornoj zadaći koja je istovremena i teška i prelijepa. Roditelji u svojoj obitelji ostvaruju svoje poslanje kao “kućna Crkva”. Oni su prvi navjestitelji vjere svojoj djeci i to ne samo riječima već napose svojim primjerom. Bračna i obiteljska duhovnost, razgovor o Bogu u okrilju obitelji i zajednička molitva bitne su oznake i vrline jedne kršćanske obitelji. Obitelji koje nastoje pratiti slavlje kršćanskih blagdana kroz godinu i koje nastoje sačuvati nedjelju kao Dan Gospodnji postižu daleko više od pukog održavanja tradicije ili pobožnog uvježbavanja kršćanstva. Oni stvaraju uvjete u kojima njihovi članovi rastu ne samo u vjeri nego i u drugim humanističkim krepostima i na taj način te obitelji uključuju Boga u svoj svakidašnji život.