Župa Dobroga Pastira, Ciklama 2a, 10360 Sesvete

Tel.: 2008 151

www.dobripastir.hr

E-mail:Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

RADNO VRIJEME ŽUPNOG UREDA  :

Župni ured je otvoren radnim danom od  8 do 9 sati i od 17 do 18 sati, 

ili uz najavu na tel. 2008 151

Nedjeljom su mise u 7.30; 9; 11 (pučka misa), i u 18.30 sati. 

Radnim danom i subotom misa je u 18.30 sati.

ČITANJA: Dj 2,1-11; Ps 104,1ab.24ac.29bc-31.34; Gal 5,16-25

EVANĐELJE: Iv 15,26-27; 16,12-15

Duh istine upućivat će vas u svu istinu.

 U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Kada dođe Branitelj koga ću vam poslati od Oca - Duh Istine koji od Oca izlazi - on će svjedočiti za mene. I vi ćete svjedočiti jer ste od početka sa mnom. 

Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on - Duh Istine -upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i - navješćivat će vama."

Svetkovina protiv Zloduha– fra Jozo Župić

Duhovi – svetkovina Duha Svetoga! Duhovi su svetkovina protupokreta. Umjesto zloduha Duh Sveti. Na svim razinama, u svim područjima: u mome vlastitom životu, u obitelji, društvu, u državi i u Crkvi. Blaženi papa Ivan XXIII pred 59 godine, 1959, sazvao je Drugi Vatikanski sabor. On se nadao od toga jednom "novom duhu" za Crkvu. Mnogo toga od njegova sna postalo je stvarnost. Mnoga očekivanja su razočarala. Jedni nalaze da je bilo "zastoja u reformi", Crkva se malo obnovila, previše je ostala  "staromodna". Drugi misle da je puno dokazanoga i prokušanoga revnosnom obnovom izgubljeno. Vjerujemo da Duh Sveti vodi Crkvu i svakoga pojedinca na putove  na kojima smo često nenaviknuti, i koji su za nas dijelom bolni. Nije svako oduševljenje već od Duha Svetoga. Mnoga razočaranja mogu biti vrata kroz koja Duh Sveti dolazi u naš život.  

Kako djeluje On? Po čemu ga prepoznajemo? Isus danas kaže: "On će vas upućivati u svu istinu." On je Duh istine". Zloduh je duh laži. U laži su kratke noge, kaže narodna poslovica. Boli to,  istini gledati u lice. Ali samo istina oslobađa. Na lažima, samozavaravanju, zasljepljivanju ne može se graditi sreća.

U današnjem čitanju iz Poslanice Galaćanima (5. poglavlje) sveti Pavao nudi tako reći dvije "provjerene liste", na kojima možemo razlikovati zloduha od Duha. On prvu listu naziva "djela tijela" i time misli stavove i radnje, koji odvode od sreće, od života, od Boga. Ona glasi: bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično".

Drugu listu apostol naziva "plod Duha". Sve što je ovdje popisano, udružuje i stvara mogućim zajedništvo jednih s drugima. On nabraja devet plodova,  a to su: "ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost".

Dvije stvari su jasne: druga lista je bez sumnje radosnija od prve. Radije živim s ljudima, koji žive prema drugoj listi. Ali je također jasno, da se stavovi druge liste teško stiću. "Djela tijela" dolaze od sebe ako im se mirno  prepustimo. "Plod Duha" mora se izboriti borbom. "Tijelo" kaže: Hajde, idi! To je laž. Duh kaže: Bori se za dobro! I to je istina. Isus nam je zato dao Duha. Svoga duha. Da možemo slijediti njegov uzor. Duh pri tome pomaže.

SLAVLJE U ŽUPI TRNOVČICA

U ponedjeljak, 21. svibnja 2018. započinje ljetni kvatreni tjedan u kojem su vjernici pozvani na intenzivniju molitvu i djela pokore i ljubavi.

Tjedan je posvećen molitvi za posvetu ljudskoga rada i za urod zemlje.

 Nakon nedjelje Pedesetnice uskrsna se svijeća prenese i postavi pored krsnog zdenca. Pali se u slavljima krštenja da bi se na njoj palile krsne svijeće.

U bogoslužju sprovoda uskrsna se svijeća postavlja i pali pored lijesa da bi se na taj način pokazalo kako je kršćaninova smrt njegova istinska osobna Pasha. 

Molitva"Ižarivati Krista", koju je sastavio John Henry Cardinal Newman, bila je jedna od najdražih molitava Majke Terezije. Kako ova molitva snažno očituje njezinu želju da bude prisno povezana s Isusom i da "jedino Isusa" daruje drugima, ovu je molitvu odabrala kao prvu molitvu koju Misionarke Ljubavi mole svaki dan nakon Svete Pričesti.

Dragi Isuse, pomozi mi da posvuda širim

miomiris Tvoje ljubavi.

Preplavi mi dušu svojim duhom i svojim životom.

Prožmi cijelo moje biće, tako da moj život

bude samo odsjaj Tvoga života.

Obasjaj me svojim svjetlom,

da svatko koga sretnem osjeti Tvoju prisutnost u mojoj duši.

Neka podigne pogled i ne vidi mene, nego samo tebe, Isuse!

Ostani sa mnom da svijetlim kao ti i da postanem svjetlo drugima.

 To će svjetlo, Isuse, dolaziti od tebe, a ne od mene;

ti ćeš preko mene svijetliti drugima.

Daj da te slavim onako kako ti najviše voliš

- obasjavajući ljude oko sebe.

Daj da te propovijedam bez propovijedanja,

ne riječima nego primjerom,

privlačnom snagom,

ljubaznim utjecajem svojih djela,

očitom puninom ljubavi kojom moje srce gori za Tebe.

Amen.

ČITANJA: Dj 1,15-17.20a.20c-26; Ps 103,1-2.11-12.19-20ab; 1Iv 4,11-16

EVANĐELJE: Iv 17,11b-19;

Neka i oni budu jedno kao i mi!

Molitva koja sve nosi  – fra Jozo Župić

Vjerujemo li da molitva ima smisla? Da druge nosi? Da drugima pomaže? Isus je to vjerovao. I svaka majka koja  moli za svoje dijete, vjeruje to. Inače jedva da bi to činila. Svi koji mole, vjeruju da molitva nosi. Vjeruju da ona ima silu, snagu, djelovanje. To nije automatsko, magično djelovanje. Molitva nije nikakav mehanizam koji je jednostavno stavljen u pokret, kao što se stavlja motor automobila, niti je kao dugme sprave za kuhanje kave.

Molitva se upućuje na nekoga. Ona se obraća Bogu. Ne bilo kakvoj anonimnoj sili, "koja nas vodi i upravlja", nego onome koga Isus s punim povjerenjem naziva "Oče". Molitva Isusova je nešto sasvim osobno. Mi nemamo posla sa slijepim silama sudbine, nego s osobnim, blizim, svetim Bogom, kojega smijemo zvati "Oče naš". Ne može se razgovarati s bilo kakvom "božanskom energijom". Ta energija nije nikakvo ti, nego nešto. Moliti se mogu samo nekome, a ne nekoj stvari. Što Isus kaže svome Bogu i Ocu? Zbog čega on moli? Tu su dvije molbe: "Sačuvaj ih" i "posveti ih". Obje molbe razumijemo ako se uživimo u čas te molitve. To je "noć prije njegove muke", oproštaj na Posljednjoj večeri. To su dvije molbe brižnoga srca koje prije svoje blize smrti zna da odlazi i da će njegovi dragi ostati sami.

"Sačuvaj ih!" Isus moli svoga Oca da On pogleda na njegove učenike. Oni ostaju a on odlazi. Vraća se k Ocu, a oni ostaju u svijetu. Dosad se on mogao direktno brinuti za njih, mogao ih je štititi i čuvati od Zloga. Sada mora tu brigu staviti u ruke svoga Oca. Stoga ga moli: "Očuvaj ih od Zloga." Isus zna: u ovom svijetu nitko neće izbjeći borbi sa Zlim. Treba ići za tim da nas Zli ne ulovi u svoje kandže.

Kao što se jedna majka brine da joj se djetetu ništa zla ne dogodi, tako je to izraženo u prvoj Isusovoj molbi. Poslije nje slijedi druga: "Posveti ih!" Pogledaj, da oni rastu u dobru. Pomozi, da oni budu i ostanu pravi ljudi! Jer "svet" prije svega znači: biti uspravan, ponosan, pošten i pravedan. "Posveti ih u istini", moli Isus svoga Oca. Ne dopusti da njihov život upadne u laži i dospije na krive putove! Učini njihov život blagoslovom za druge! Da bude radost za druge! I za njih same!

Isus moli za svoje. On vjeruje da to nije "pogrešna molba" ako moli svoga Oca. On zna kome vjeruje i koga moli. Nas ohrabruje da isto tako s povjerenjem molimo našega Boga. On, Sin božji, zauzima se za nas. Njegova nas molitva nosi. Ona djeluje. Ona drži. Iako mi ne mislimo na to.

On misli na nas!

Nisi kušao moga Isusa -Na jednom Sveučišitu u SAD-u svake se godine organizira susret na kojem se debatira o vjeri.

 Jedne su godine pozvali doktora “liberalne” teologije koji je dva i pol sata “dokazivao” da je Isusovo uskrsnuće lažno. Citirao je razne znanstvenike i teologe te zaključio da je, budući da nema povijesnoga uskrsnuća, vjerovanje Crkve krivo. Potom je zapitao ima li tko kakvih pitanja.

            Nakon nekoliko trenutaka jedan je stari čovjek ustao u pozadini. “Doktore, ja imam jedno pitanje”, rekao je dok su svi uperili pogled u njega. Posegnuo je rukom u svoju vrećicu i izvadio jabuku te ju počeo jesti.

“Doktore, moje pitanje je jednostavno”, nastavio je usput jedući svoju jabuku. “Nikada nisam pročitao knjige koje ste Vi pročitali i ne znam napamet biblijske stihove na originalnom grčkom…” Dovršio je jabuku. “Sve što želim znati je, je li ova jabuka što sam je pojeo bila kisela ili slatka?”

            Teolog je zastao na trenutak, a potom odgovorio: “Ne mogu Vam odgovoriti na to pitanje, jer ju nisam kušao.”

Referendumska inicijativa o otkazivanju Istanbulske konvencije.

            „Kao što vjerojatno znate, Hrvatski sabor je ratificirao Istanbulsku konvenciju, s objašnjenjem da žele zaštititi žene od nasilja. Neke europske zemlje su tu konvenciju ratificirale prije više godina, no nasilje se u njima nije smanjilo. No, ta konvencija odvaja spol od roda, odnosno donosi opasnu rodnu ideologiju koja je nespojiva s kršćanskim poimanjem čovjeka, braka i obitelji. U javnosti se posljednjih mjeseci mnogo o tome govorilo. I Hrvatska biskupska konferencija se u nekoliko navrata očitovala o štetnosti tog dokumenta. Građanska inicijativa „Istina o istanbulskoj“ pokrenula je referendumsku inicijativu o otkazivanju Istanbulske konvencije.

            Potrebno je prikupiti 380.000 potpisa u cijeloj Hrvatskoj kako bi se raspisao referendum na kojem bi građani mogli otkazati Istanbulsku konvenciju. Pozivamo vas da ispred crkve potpišete Zahtjev za pokretanje referenduma i da tako zajedno zaštitimo hrvatsku kulturu, tradiciju i kršćanske vrijednosti!“

Sama Konvencija u čl. 80 regulira način otkazivanja, te će referendumsko pitanje biti kratko i jednostavno: „Jeste li za to da Republika Hrvatska otkaže Istanbulsku konvenciju?“.

Prikupljanje potpisa je  od nedjelje 13. do nedjelje 27. svibnja.

SVIBANJ  -  MARIJIN MJESEC 

Odijevanje u Crkvi!

            Kako nam se bliži lijepo vrijeme tako možemo vidjeti sve više ljudi u kratkim hlačama, majicama i suknjama. Vruće je i mnogi sežu za što kraćom odjećom ne bi li im bilo lakše ići kroz dan. Međutim, pravila odijevanja postoje kako zimi tako i ljeti.  U mnoge javne ustanove ne smijete ući neprikladno odjeveni - japankama, kratkim hlačama i majicama tamo nije mjesto. Fakulteti, sudovi, radna mjesta, sve su to mjesta na kojima postoje pravila odjevanja i svaka osoba će to poštivati, ali kada je u pitanju crkva i Sveta Misa tada se mnogi krenu buniti, napeti su i samo čekaju kada će moći nešto prigovoriti.

            Danas je puno toga moderno i reći ćete kako je to normalno, ali zapitajte se što je to Misa? Je li to svakodnevni običan događaj na kojem se možete pojaviti kao da ste upravo završili sa čišćenjem svoje kuće? Prema Misi se treba odnositi s poštovanjem. Sve je to zato što Misa nije običan, već poseban događaj. Misa je susret s Bogom i Bog želi da mu svi prilaze, stoga to trebamo činiti na dostojan način, pun poštovanja. Neće vas Bog manje voljeti ili gledati što ste obukli, već je stvar u tome kako vi doživljavate susret s Bogom. Primijetite da se radi o „slavljenju Mise“, a ne samo sjedenju na Misi. Obična odjeća ne pristaje takvom slavlju.

            Izgled vjernika u crkvi govori što on misli o prostoru u kojem se nalazi, što misli o braći i sestrama, o Svetoj Misi, o Bogu; iako ponekad toga nije svjestan. Crkva je, omeđena i posvećena građevina u kojoj vjernički narod slavi otajstva. No najprije to je kuća Božja. Unutar naše crkve, prije, tijekom i poslije slavljenja otajstava, prebiva Sveti Bog.

Razmišljaju li vjernici jesu li dostojno odjeveni za ulazak u Božju kuću? Prekratke suknje, otvoreni gornji dijelovi tijela, preuske, razderane hlače, trenirke, najnoviji modne marke s raznim petokrakama i mrtvačkim glavama,…, ne bi smjeli biti vjernički odabir!

            Narušavanje svetosti crkvenog prostora posebno dolazi do izražaja na ženidbama i Svetoj Potvrdi, često i Svetoj Misi. Jesi li svjesna odnosno svjestan da tako odjeven u crkvi, a posebice za primanje sakramenata, nanosiš uvredu svom Spasitelju? Kada se urešavamo, kitimo raznom odjećom i obućom bilo bi važno upitati odraz u ogledalu: Da Bog sada stoji nasuprot mene, želim li Ga dočekati baš ovako? Želim li Mu tako izaći u susret?

I o odijevanju je Gospodin izrekao prispodobu. Ne bi li ti se obraz zacrvenio da i tebe Gospodin pita: „Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?“ (Mt22,12).. Stoga ne dozvolimo da nam drugi kroje i određuju svadbeno ruho jer ono podilazi svijetu, a svojom nedostojnošću nas udaljava od Boga!

                                               (Sa stranica župe svete Anastazije i Svih Svetih)