Povijest župe:
Razmišljanje o župi Brestje započeo je župnik župe Svih Svetih u Sesvetama, pokojni Petar Petrinec. U kolovozu 1975. godine piše zamolbu Odboru Mjesne zajednice Novo Brestje da se omogući održavanje vjeronauka i vjerskih obreda i da se rastereti crkva u Sesvetama koju su ispunili doseljenici. Kao razlog navodi brigu za djecu jer je bilo slučajeva lakšeg i težeg ranjavanja prilikom odlaska u Sesvete ili Retkovec na vjeronauk i sv. misu. Savjet MZ Novo Brestje zaključuje da u naselju Novo Brestje nema potrebe za održavanjem vjeronauka ili bilo kakvih drugih vjerskih obreda.
Odluku o osnivanju župe Brestje donosi svećeničko vijeće Zagrebačke nadbiskupije 10. prosinca 1976. godine. Tu odluku potvrđuje Prvostolni kaptol zagrebački 15. siječnja 1977. g. s potpisom tadašnjeg nadbiskupa zagrebačkog, blagopokojnog Franje Kuharića (86/77).
Župi pripada naselje Novo Brestje i veći dio naselja Staro Brestje.
Za potrebe župe kupljena je nedovršena kuća u Ulici Milana Smetka 96 (danas Ulica narcisa). Organizaciju župe započinje mons. Josip Ćorić, kapelan u Sesvetama koji se zauzeo oko dovršenja i uređenja kuće, bez znanja tadašnjih vlasti.
Za prvog župnika imenovan je 10. ožujka 1978. tadašnji sesvetski kapelan, vlč. Branko Picek. Prva misa slavila se 25. prosinca 1980. godine u 18 sati. Misu je predslavio prečasni Petar Petrinec zajedno sa župnikom i 150 župljana. Sveta pričest prvi puta je proslavljena 21. lipnja 1981., a 20. svibnja 1984. župa dobiva ime Dobri Pastir – Brestje.
Uspostavom samostalne Republike Hrvatske mijenja se odnos prema Crkvi. Nove vlasti imaju razumijevanja te se župi Brestje dodjeljuje zemljište veličine 2300 m2 i dozvola za gradnju crkve u središtu naselja Brestje. Idejno rješenje za crkvu i župni centar izradio je arhitekt, ing. Aleksandar Bašić. Gradnja započinje 4. travnja 1992. godine nesebičnim zalaganjem župljana pod vodstvom tadašnjeg župnika, vlč. Branka Piceka.
Građevinske radove izvodi Međimurje – Inženjering iz Čakovca. Zagrebački nadbiskup, kard. Franjo Kuharić blagoslovio je 2. svibnja 1993. godine temeljni kamen nove župne crkve, a 7. svibnja 1995. godine gotovo izgrađenu crkvu.
Prve mise u poluizgrađenoj crkvi, bez krova slavljene su za Božić i Uskrs 1998. g.
Dužina liturgijske dvorane je 22 m, širina 27 m, a visina 13. m. Crkva ima zvonik visine 26 m s metalnom nadkonstrukcijom i križem visine 12 m kojega je uzoriti kard. Franjo Kuharić blagoslovio 6. lipnja 1999. godine. Pred Božić te iste godine mons. Josip Mrzljak, pomoćni 
biskup zagrebački, blagoslovio je tri zvona koja su postavljena u toranj crkve.
Zvona posvećena Majci Božjoj, svetom Josipu i svetom Antunu prvi puta su zazvonila 1. siječnja 2000. godine. U svibnju 2002. godine kompletirana je unutrašnjost crkve. Oltarnu sliku s likom Dobrog Pastira površine 24 m2, kao i pozadinu pokrajnjih oltara izradio je akademski slikar, prof. Marijan Jakubin. Raspelo 3x2 m od hrastovine tehnikom duboreza izradio je Mladen Iveković, prim umjetnik. Na koru površine 140 m2 nalaze se orgulje s 13 registara, dva manuala i pedalama. Orgulje potječu iz grada Falkenberga kod Passaua u Njemačkoj. Izradili su ih majstori Behler i Waldenmeir 1920 godine. Orgulje su demontirali, restaurirali i sastavili u Brestju braća Petar i Franjo Moric iz Ilače. Blagoslov i kolaudaciju orgulja predvodio je mons. Josip Mrzljak, pomoćni biskup zagrebački, 12. svibnja 2002. godine i tom su prigodom postavljene nove klupe s više od 500 sjedećih mjesta, ispovjedaonica, dva velika lustera i križni put.
Ivan Filipčić - rođen 04. 12. 1957. god. u Cigrovcu (Hrvatsko Zagorje) župa Uznesenja BDM u Pregradi, kao najmlađe od petero djece Josipa i Marije r. Zorinić.
Osnovnu školu završio je u Pregradi, a gimnaziju i teologiju u Zagrebu, gdje je 1983. god. zaređen za svećenika po rukama uzoritog kardinala Franje Kuharića.
Dvije godine (1983 – 1985) bio je kapelan u Sesvetama a zatim upravitelj župa Glina i Maja na Banovini (1985 – 1990).
Nakon pet godina premješten je u Zagorje – Remetinec – kod Novog Marofa s dekretom osnivanja nove župe Oštrice. Deset godina kasnije 1999. god. premješten je za upravitelja župe Lepoglava i dušobrižnika osoba lišenih slobode u istoimenom zatvoru. Kako su te župe novim crkvenim ustrojem pripale novoosnovanoj Varaždinskoj biskupiji, istjecanjem kanonskog roka za povratak u rodnu biskupiju, povjerena mu je župa sv. Jeronima u zagrebačkom Maksimiru gdje ostaje do 2008. god., kada preuzima župu sv. Josipa na Trešnjevci u Zagrebu.
Godinu dana kasnije (2009) odlaskom na novu dužnost preč. Branka Piceka – prvog župnika župe Dobrog Pastira u Brestju – preuzima služenje u istoimenoj župi.
U srpnju 2018. godine odlukom nadbiskupa, kardinala Josipa Bozanića imenovan je župnikom župe Krista Kralja u zagrebačkom Trnju.
Već tradicionalno zadnje nedjelje u mjesecu kolovozu župljani su se okupili u kapeli zagledani u Marijin lik te moleći Njen zagovor kod svojeg Sina.
Sv. Misu predslavio je župnik vlč. Ivan Filipčić dok je pjesmom euharistijsko slavlje animirao župni zbor mladih. Ljepoti slavlja pridonjeli su ministriranjem sjemeništarci i bogoslov iz župe.
Župnik je u svojoj nadahnutoj propovijedi na temu nedjeljnjog evanđelja naglasio važnost života s Kristom. Usporedbom između Petra-stijene i nas vjernika istaknuo je da možda ne možemo biti veliki poput Petra već da se svatko od nas mora potruditi biti mali kamenčić u mozaiku koji će izgrađivati Crkvu.
Na kraju sv. Mise župnik je pozvao sve okupljene da budu hrabri u svojoj vjeri nasljedujući Kristov primjer te primjer sv. Petra kao i uzadjući se u Marijin zagovor i pomoć.
Nakon mise zajedništvo se nastavilo kod obiteljskog stola.
Rođen 9. srpnja 1981. u Zagrebu. Sin Mirka i Jelene r. Grebenar. Osnovnu i srednju školu završava u Zagrebu. Godine 2007. kao svećenički kandidat Zagrebačke nadbiskupije završava filozofsko-teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, i na istom fakultetu diplomira 2007. godine. Sveti red đakonata prima 1. studenog iste godine i odlazi na župu sv. Petra u Zagrebu paralelno vršeći službu u uredu Nadbiskupskog duhovnog stola za pripremu druge Sinode. Sakrament Svetog reda prima 22. lipnja 2008. u zagrebačkoj Prvostolnici. S početkom službe župnog vikara u župi i svetištu Marija Bistrica u listopadu 2010. upisuje poslijediplomski studij filozofije na KBF-u u Zagrebu, kojeg završava javnom obranom licencijatskog rada 22. ožujka 2013. U prosincu 2012. upisuje poslijediplomski doktorski studij iz filozofije pri Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu. Tijekom poslijediplomskog doktorskog studija u suradnji s kolegama i samostalno objavljuje znanstvene članke u Novoj prisutnosti i Riječkom teološkom časopisu. 8. srpnja 2016. godine brani doktorsku tezu pod naslovom „Epistemološko vrednovanje religioznog iskustva u viđenju postsekularizma Bertranda Russella“, i time stječe akademski stupanj doktora znanosti.
2011. godine razrješen je službe župnog vikara u Mariji Bistrici i imenovan župnim vikarom u župi Svete Obitelji u Zagrebu.
2013. godine imenovan je župnim vikarom u župi Dobroga Pastira u Brestju.
Velika nam djela učini Gospodin
„Gospodin Bog je na nebrojenim mjestima kugle zemaljske dao da provru ljekoviti izvori vode, da služe ljudima za lijek u bolestima… za piće i kupke, tako se pobrinuo u svojoj dobroti i milosrđu i za posebna mjesta na kojima će brže nego inače uslišavati molitve svoje djece koja traže pomoć u nevoljama bilo tjelesnim, bilo duhovnim“ - riječi su to bl. A. Stepinca iz 1957. god., nebeskog zaštitnika naše župe.
Ove godine Župa Dobrog Pastira – Brestje slavi 40 godina svoga osnutka. Pozvani smo sa zahvalnošću poći na izvor, početak zajedničkog životnog puta, sjetiti se svih lijepih – teških i radosnih - trenutaka i predstaviti ih današnjici da se i novi naraštaji mogu krijepiti na tom izvoru Božje dobrote i milosrđa.
Župa (grč. paroikia = stanovati blizu) označava zajednicu vjernika određenog područja.
Veliki je dar imati župnu zajednicu. Ona pruža čovjeku mogućnost susreta s Isusom i braćom koja zajedno slave Gospodina i zahvaljuju mu („Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima“). Da je župna zajednica dar, osjećaju najviše oni koji moraju kilometre prevaliti da bi utažili žeđ za duhovnošću, ostvarili susret i rasli u vjeri.
Možda će se tko upitati zašto pisati o prošlosti tako prilično mlade crkvene zajednice?
Premda mlada ima zanimljiv početak i još uvijek žive svjedoke koji su u to zajedništvo ugradili sebe te svoja proživljavanja žele prenijeti mladima da ne padnu mnoga događanja u zaborav, već budu poticaj, potpora i ohrabrenje na zajedničkom putu duhovnog rasta i dozrijevanja.
Koliko je samo dobra utkano u to zajedništvo? Koliko susreta ostvareno? Koliko milosti i darova primljeno? Sve to može biti poziv i poticaj u traženju novih putova svjedočenja i navještaja radosne vijesti spasenja.
Našem Brestju izabran je i darovan najbolji, najvjerniji, najdraži zaštitnik - Isus - Dobri Pastir. Dar je to tadašnjeg nadbiskupa i kardinala, uzoritog gospodina Franje Kuharića. Isusu Dobrom Pastiru stalo je do svake osobe i svakog srca. Zato zove, okuplja, savjetuje, potiče… Želi zagrliti i radošću spasenja ispuniti svakog čovjeka. On je naš suputnik koji sudjeluje u svim našim teškoćama i stradanjima, radostima i bolima, ispunja nas svojom milošću i krijepi blagoslovom.
Ostvarenje župne zajednice Brestje započeo je 1975. godine sesvetski župnik, preč. Petar Petrinec molbom Nadbiskupskom duhovnom stolu da se osnuje nova župa.
Nakon poplave Zagreba 1964. godine i dolaskom ljudi iz ramskog područja (BiH) koje se moralo seliti zbog akumulacijskog jezera, sesvetsko se naselje počelo naglo širiti. Uz proširenje Starog Brestja planski je izgrađeno i Novo Brestje sa više od četiristo kuća u nizu, tako da je sesvetska crkva postala pretijesna za toliki broj vjernika. Razboritoj molbi i dalekosežnoj viziji pastoralnog djelovanja Duhovni stol je udovoljio 15. siječnja 1977. god. osnutkom nove župe - za početak tek administrativno jer materijalnih uvjeta još nije bilo. Za te uvjete tek predstoji dugotrajna, mukotrpna i neizvjesna borba.
No, maleno „gorušičino“ zrno jednoć posijano, molitvom, žrtvom zalijevano te Božjim blagoslovom i providnošću poticano, počelo je rasti. Prelijepi plodovi pokazat će se tek puno kasnije. Taj nježni i slabašni „usjev“ povjeren je brizi i ljubavi dotadašnjem sesvetskom kapelanu, vlč. Branku Piceku.
Vremena i okolnosti bila su teška. U ozračju diktature komunističkog jednoumlja, koji se protivio svemu vjerskome, na svakom su se koraku postavljale zamke i prepreke. Ne samo da se svjetovna dozvola nikako nije željela dodijeliti nego se više puta sudskim putem prijetilo i na kaznu zatvora osuđivalo upravitelja župe, vlč. Branka Piceka.
Tri godine mukotrpnog „plijevljenja“ trebalo je da bi se organizirala i u obiteljskoj kući – crkvi (Smetkova 96) radosno slavila Prva sv. misa na Božić 25. prosinca 1980. godine. Uz prisutstvo stotinjak vjernika sv. misu je uz vlč. Branka Piceka u 18 sati predslavio sesvetski župnik, prečasni Petar Petrinec. Od tada je svakim danom - Božjim blagoslovom, žarom i marom župnika Branka i dobrotom župljana - zajednica rasla i napredovala u vjeri, nadi i ljubavi.
(Lijepo pozivamo sve aktivne sudionike tih događanja da s nama podijele svoje proživljavanje početka župskog zajedništva i tako pomognu pročistiti taj „izvor“ da na njemu okrepu, snagu i ohrabrenje mogu naći i današnje generacije. Ako imate koji doživljaj, sliku ili zapis iz toga razdoblja, molimo Vas da nam posudite za malu monografiju – vraćamo sačuvano sa zahvalnošću.)
Vaš župnik, vlč. Ivan Filipčić
Poslušni poticajima Svetog Oca Franje, koji neumorno poziva na izlazak i navještanje Božje ljubavi,
članovi Zajednice Obnove u Duhu Svetom "Krist Kralj" sa duhovnikom p.Markom Šop organizirali su bdjenje
uoči blagdana Duhova u župi Dobrog Pastira u Brestju gdje se okupljaju već desetak godina.
Bdjenje je započelo slavljenjem, a potom je p.Marko održao nagovor sa temom "Važnost Duha Svetog"
u kojem je poseban naglasak stavljen na Duha Svetog koji prebiva u srcima vjernika od samog krštenja
te da se na blagdan Duhova iščekuje rasplamsavanje vatre tog istog Duha.
Bitna je naša suradnja i otvorenost Bogu jer On može učiniti mnogo, ali čini ono što mu je dopušteno.
Potom je održan uobičajen susret Zajednice po kojem su se župljani mogli upoznati sa načinom molitve
kakva se odvija svake nedjelje nakon Svete mise. Zatim je uslijedio agape, počastili smo se poslasticama
koje su pripremile vrijedne ruke članova Zajednice. Nakon okrijepe uslijedio je najuzvišeniji dio Bdijenja...
klanjanje pred Presvetim i Sveta misa.
Kako je pater napomenuo, to je bilo vrlo neuobičajeno vrijeme za klanjanje i euharistiju,
ali koliko neuobičajeno, toliko posebno i veličanstveno u jednostavnosti.
Vjerujem da je svatko od prisutnih te večeri mogao doživjeti tu ljubav Božju koja je razlivena u srcima našim po Duhu koji nam je dan, Rim 5,5.
OBNOVA BRAČNIH ZAVJETA U ŽUPI DOBROGA PASTIRA
U NEDJELJU 12. VELJAČE 2017.
To nije bila uobičajena nedjeljna Sveta misa. U zraku se osjećala ljubav i blagoslov. Te nedjelje ispred oltara Dobroga Pastira stala su 22 bračna para zahvaliti Bogu na godinama zajedničkog života (5, 10 15 ...50 god.) Obnovili su bračni zavjet pred Bogom i župnom zajednicom, sjećajući se dana svog vjenčanja kad su si obećali međusobnu vjernost u dobru i zlu u sve dane života svoga. Uz Božju pomoć ovi supružnici uspjevaju u tome. Parove je blagoslovio župnik vlč. Ivan Filipčić i zaželio im da i dalje hrabro koračaju prema novim jubilejima. Tri bračna para slavili su zlatni pir – 50. godina zajedničkog života. Poslije Mise slavljenici u pratnji svojih najmilijih druženje su nastavili u dvorani na domjenku njima u čast.
Svim slavljenicima iskrene čestitke. Hvala našem župniku Ivanu i svima koji su pridonijeli ovoj svečanosti.
Dragica i Ivan Novosel
slavljenici zlatnog pira - 50 god. zajedničkog života
Odijevanje u Crkvi!
Kako nam se bliži lijepo vrijeme tako možemo vidjeti sve više ljudi u kratkim hlačama, majicama i suknjama. Vruće je i mnogi sežu za što kraćom odjećom ne bi li im bilo lakše ići kroz dan. Međutim, pravila odijevanja postoje kako zimi tako i ljeti. U mnoge javne ustanove ne smijete ući neprikladno odjeveni - japankama, kratkim hlačama i majicama tamo nije mjesto. Fakulteti, sudovi, radna mjesta, sve su to mjesta na kojima postoje pravila odjevanja i svaka osoba će to poštivati, ali kada je u pitanju crkva i Sveta Misa tada se mnogi krenu buniti, napeti su i samo čekaju kada će moći nešto prigovoriti.
Danas je puno toga moderno i reći ćete kako je to normalno, ali zapitajte se što je to Misa? Je li to svakodnevni običan događaj na kojem se možete pojaviti kao da ste upravo završili sa čišćenjem svoje kuće? Prema Misi se treba odnositi s poštovanjem. Sve je to zato što Misa nije običan, već poseban događaj. Misa je susret s Bogom i Bog želi da mu svi prilaze, stoga to trebamo činiti na dostojan način, pun poštovanja. Neće vas Bog manje voljeti ili gledati što ste obukli, već je stvar u tome kako vi doživljavate susret s Bogom. Primijetite da se radi o „slavljenju Mise“, a ne samo sjedenju na Misi. Obična odjeća ne pristaje takvom slavlju.
Izgled vjernika u crkvi govori što on misli o prostoru u kojem se nalazi, što misli o braći i sestrama, o Svetoj Misi, o Bogu; iako ponekad toga nije svjestan. Crkva je, omeđena i posvećena građevina u kojoj vjernički narod slavi otajstva. No najprije to je kuća Božja. Unutar naše crkve, prije, tijekom i poslije slavljenja otajstava, prebiva Sveti Bog.
Razmišljaju li vjernici jesu li dostojno odjeveni za ulazak u Božju kuću? Prekratke suknje, otvoreni gornji dijelovi tijela, preuske, razderane hlače, trenirke, najnoviji modne marke s raznim petokrakama i mrtvačkim glavama,…, ne bi smjeli biti vjernički odabir!
Narušavanje svetosti crkvenog prostora posebno dolazi do izražaja na ženidbama i Svetoj Potvrdi, često i Svetoj Misi. Jesi li svjesna odnosno svjestan da tako odjeven u crkvi, a posebice za primanje sakramenata, nanosiš uvredu svom Spasitelju? Kada se urešavamo, kitimo raznom odjećom i obućom bilo bi važno upitati odraz u ogledalu: Da Bog sada stoji nasuprot mene, želim li Ga dočekati baš ovako? Želim li Mu tako izaći u susret?
I o odijevanju je Gospodin izrekao prispodobu. Ne bi li ti se obraz zacrvenio da i tebe Gospodin pita: „Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?“ (Mt22,12).. Stoga ne dozvolimo da nam drugi kroje i određuju svadbeno ruho jer ono podilazi svijetu, a svojom nedostojnošću nas udaljava od Boga!
(Sa stranica župe svete Anastazije i Svih Svetih)
Nadbiskupijski duhovni stol Zagrebačke nadbiskupije dopisom je od 17. listopada 2016. potvrdio na pet godina predložene članove Župnog pastoralnog vijeća naše župe:
ĆURČIĆ čs. Matija, BAĆAK Ivica, BRNČIĆ MIMICA Daria, BUCIĆ Nenad, BUČANAC Majda, CULEJ Silvio, ČAČIJA Marija,ČUJIĆ Anđa, ČUTURA Draženka, ČUTURA Ivan, ĐEKIĆ Elizabeta, ĐEKIĆ Robert, FOTAK Josipa, KELAVA Nikolina, KOS GRABAR Josip, KRANŽELIĆ Dragutin, MARIĆ Ante, PINTARIĆ Božica, SALOPEK Marija, SKOČAK Stjepan, SOSA MEŠTROVIĆ Ines, ŠKEGRO Vesna, TOMLJENOVIĆ Mara, VLAHOVIČEK Marijan, ZEBEC Saša.
''Želimo i molimo da rad Pastoralnog vijeća resi zajednička briga za dobro Crkve, otvorenost evanđeoskom duhu, potpuno prihvaćanje nauka i discipline Crkve, neprestano nastojanje oko rasta u crkvenom i misionarskom duhu, te suradnja i sudjelovanje svih župljana u aktivnostima župne zajednice, kako bi nova evangelizacija što više prožimala vjernički život i djelovanje. Na članove vijeća i na svu župnu zajednicu zazivamo blagoslov Božji i zagovor Marije, Majke Crkve. '' ( Iz pisma Nadbiskupijskog duhovnog stola.)
PROSLAVLJENA NEDJELJA BRAKA -11. VELJAČE 2018.
"Blagoslovljen si, Gospodine, jer sam po Tvom daru Vesnu uzeo za svoju suprugu. Blagoslovljen si, Gospodine, jer sam po Tvom daru Konrada uzela za svoga supruga."
Tim riječima smo 11. veljače 2018. pod misom u 11 sati pred Bogom i župnom zajednicom moj suprug i ja, kao i još 14 parova, obnovili bračne zavjete, sjećajući se svaki svog dana vjenčanja kada smo si sa rukama na križu obećali vjerost u dobru i zlu, zdravlju i bolesti... dok nas smrt ne rastavi! Župnik Ivan nas je blagoslovio i čestitao nam na dosadašnjim godinama zajedničkog života, a bilo nas je sa 10, 15, 20,...pa sve do 50. Poželio nam je još puno zajedničkih godina i da ne dozvolimo da nam prođe dan, a da se barem ne zagrlimo!
Posebna svečanost je bila za obitelj Čutura jer su Dinka i Frano proslavili zlatni pir (50 god), a Draženka i Ivan srebrni (25 god). I bračni par Tada i Josip Topić su naši zlatoslavljenici (50 god). Uz prigodne darove koje smo dobili od župnika nakon Sv.Mise smo nastavili druženje u župnoj dvorani sa svojim obiteljima.
Na pitanje gđi Topić: "Koji je recept uspješnog braka?", ona je samo kratko odgovorila: "Strpljenje!" Uz zahvalu župniku Ivanu i svima koji su organizirali ovu svečanost svim slavljenicima iskrene čestitke i puno strpljenja pa da nas što više dočeka barem zajedničke godine naših zlatoslavljenika! Vesna i Konrad Škegro (25 god)
Za sve zaručnike koji planiraju pohađati zaručnički tečaj na području Zagrebačke nadbiskupije prijave za određeni tečaj bit će moguće jedino elektronskim putem na slijedeću poveznicu: HTTP://OBITELJ.ZG-NADBISKUPIJA.HR/PRIJAVNICA