Iz života župe u kolovozu:

 

VJENČANI:       Darija ERSTIĆ i Karlo KOPČIĆ

                   Ruža RADOŠ  i Ivo ĆURIĆ  

 

PREMINULI:     Petar HALIĆ , 74 god.

                            Mladen BIŠKUPIĆ, 59 god.

                            Marta SUMINA r. GAJSKI, 86  god.

                            Ana KEREŠA r. TOMAŠKOVIĆ, 89 god.

 

KRŠTENI:  Nika JELUŠIĆ,

                   Noa KATIĆ

                   Victor BLANQUET BARTOLEC

                   Patrick KOVČALIJA

                   Ante i Lovro STIPIĆ

                   Juraj ZRINSKI

 

                   Filip ŠUŠKOVIĆ JAKOPEC

IMG-20170827-WA0052.jpgVeć tradicionalno zadnje nedjelje u mjesecu kolovozu župljani su se okupili u kapeli zagledani u Marijin lik te moleći Njen zagovor kod svojeg Sina.

Sv. Misu predslavio je župnik vlč. Ivan Filipčić dok je pjesmom euharistijsko slavlje animirao župni zbor mladih. Ljepoti slavlja pridonjeli su ministriranjem sjemeništarci i bogoslov iz župe.

Župnik je u svojoj nadahnutoj propovijedi na temu nedjeljnjog evanđelja naglasio važnost života s Kristom. Usporedbom između Petra-stijene i nas vjernika istaknuo je da možda ne možemo biti veliki poput Petra već da se svatko od nas mora potruditi biti mali kamenčić u mozaiku koji će izgrađivati Crkvu.

Na kraju sv. Mise župnik je pozvao sve okupljene da budu hrabri u svojoj vjeri nasljedujući Kristov primjer te primjer sv. Petra kao i uzadjući se u Marijin zagovor i pomoć.

Nakon mise zajedništvo se nastavilo kod obiteljskog stola.

Kristijan Kolonić, sjemeništarac

OBNOVA BRAČNIH ZAVJETA U ŽUPI DOBROGA PASTIRA

U NEDJELJU 12. VELJAČE 2017.


To nije bila uobičajena nedjeljna Sveta misa. U zraku se osjećala ljubav i blagoslov. Te nedjelje ispred oltara  Dobroga Pastira stala su 22  bračna para zahvaliti Bogu na godinama zajedničkog života (5, 10 15 ...50 god.) Obnovili su bračni zavjet pred Bogom i župnom zajednicom, sjećajući se  dana svog vjenčanja kad su si obećali međusobnu vjernost u dobru i zlu u sve dane života svoga. Uz Božju pomoć ovi supružnici uspjevaju u tome. Parove je blagoslovio župnik vlč. Ivan Filipčić i zaželio im da i dalje hrabro koračaju prema novim jubilejima. Tri bračna para slavili su zlatni pir – 50. godina zajedničkog života. Poslije Mise slavljenici u pratnji svojih najmilijih druženje su nastavili u dvorani na domjenku njima u čast.

Svim slavljenicima iskrene čestitke. Hvala našem župniku Ivanu i svima koji su pridonijeli ovoj svečanosti.

Dragica i Ivan Novosel

slavljenici zlatnog pira - 50 god. zajedničkog života

Iz govora Egidija Živkovića, biskupa Železnog na misi u katedali  21. svibnja 2017.  u prigodi 1. hodočašća Gradišćanskih Hrvata u Zagreb

 ... Ali vi ste nakon teških represija, muka i stradanja konačno pobijedili i nadvladali zlo. Nakon ovog mučnog iskustva nikada ne zaboravite da se i danas nastavlja borba Dobra i Zla, da kao kršteni i krizmani nosite u sebi Duha Svetoga kao branitelja i podupiratelja koji vas uvijek poziva da se odričete zla i odlučite za dobro...

   ...Mi Gradišćanski Hrvati vas volimo, ali vas zato i molimo: čuvajte nam našu staru domovinu Hrvatsku! Naši su oci na Krbavskom polju prije 500 godina prolili svoju krv za domovinu. Vaši su oci kao i vaši pastiri u prošlom bezbožnom vremenu i u nedavnom Domovinskom ratu trpjeli i umirali sanjajući slobodu. Ne zaboravite nikada vaše branitelje, koje od srca ovim putem pozdravljam! Oni su dali sebe za vas.

Umirali su sa željom, da bar mrtvi mogu počivati u slobodnoj Hrvatskoj. Iz njihovih grobova rađa se Uskrsnuće, koje se zove Slobodna Hrvatska".

 

 

 

Iz pastirskog pisma kardinala Bozanića u povodu prvoga zasjedanja Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije 

Kardinal je pozvao sve vjernike da se ponajprije molitvom uključe u sinodska zasjedanja, te da sudjeluju u euharistijskom slavlju otvorenja Sinode koje će se održati na svetkovinu Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije, u četvrtak, 8. prosinca ove godine, s početkom u 18 sati u zagrebačkoj katedrali. Pozvao je i sve župne, redovničke i druge zajednice da se u petak, 9. prosinca, u večernjim satima, okupe na klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom moleći za uspjeh zasjedanja Sinode.

 

 

            Kardinal ističe kako je Sinoda izniman i radostan događaj, kojega upravo mi imamo priliku slaviti nakon više od devedeset godina od Prve sinode naše Nadbiskupije, koja je održana 1925. godine.  Sinodu smo stavili pod geslo: Hodimo u novosti života. Tu nam je novost Gospodin darovao svojim utjelovljenjem i svojom uskrsnom pobjedom nad smrću. Mi smo dionici toga otajstva. I ovoga se došašća vraćamo na vrelo te snage, ponovno započinjući pogleda uprta u Krista, u završetak  prolaznoga, ali  u sigurnosti  da  je Gospodin s  nama  do svršetka svijeta – naglašava Kardinal.  Napominje kako u ovome došašću ulazimo u poseban susret s našim Gospodinom, te ga molimo da nam pokaže svoju prisutnost, da nam objavi svoje lice i očituje istinu o nama kao njegovoj Crkvi. Molimo ga da nas obraduje pokazujući tolike darove koji žive i koji rastu u krilu Crkve zagrebačke. Još ga snažnije molimo da nas svojim Duhom drži budnima u ljubavi i da nas jača na putu obraćenja.

 

2. SINODA ZAGREBAČKE NADBISKUPIJE   (5)

Odlukom našega nadbiskupa molitvu za Sinodu molit će mo u svakoj Misi

u Došašću poslije pričesti. Izrežite ovaj list i nosite sa sobom kako bi zajedno molili za dobre duhovne darove 2. sinode Zagrebačke nadbiskupije..

 

Molitva za Sinodu

Bože, svemogući i dobri Oče!

Ti si nas u Kristu izabrao prije vjekova,

da bismo bili tvoj sveti narod.

Otvori nam srce nadi i milosti Sinode

kao tvojemu pozivu  na obnavljanje zajedničkoga doma

naše svete Zagrebačke Crkve,

da u svijetu bude vidljivi znak tvoje ljubavi

koja prihvaća, oprašta i spašava.

 

Gospodine Isuse, Dobri pastiru!

Ti vodiš Crkvu na životne pašnjake.

Daj da zajednički dijelimo radosni napor Sinode,

kao put novoga navještaja Radosne vijesti.

Daj da u vjerničkim zajednicama poraste glad

za tvojom riječju i da je svjedoče životom,

preobražavajući svijet na sliku tvoga Kraljevstva.

 

Duše Sveti, dare Ljubavi!

Poslan si od Oca i Sina, da bi nas vodio prema zreloj vjeri.

U srcima svih vjernika, pobudi iskrenu želju za solidarnošću,

kako bi Sinoda bila djelatan odgovor na očekivanja ljudi.

Podari nam snagu svjedočenja;

budi zalog našega jedinstva,

izvor utjehe i nade te sigurnost prepoznavanja istine!

 

Blažena Djevice Marijo, Majko Crkve!

U zajedništvu sa svetima

koji su nosili Evanđelje u hrvatskoj Domovini,

prati naše korake,

da bismo zajedno živjeli događaj Sinode

kao dar nove Pedesetnice

kako bi svaka kršćanska zajednica

postala kvascem čovječnijega društva.

Po Kristu Gospodinu našemu.

Amen.                                                       (www.zg-nadbiskupija.hr)

Opširnije:2. SINODA ZAGREBAČKE NADBISKUPIJE Iz pastirskog pisma kardinala Bozanića

PROSLAVLJENA NEDJELJA DOBROG PASTIRA, 7. svibnja 2017.

 

  U nedjelju Dobroga Pastira 7. svibnja u znaku četrdesete obljetnice osnutka župe proslavljen je župni blagdan. Svečano euharistijsko slavlje, kojem je prethodila procesija ulicama Brestja s kipom Dobroga Pastira uz pratnju Puhačkog orkestra iz Kašine, KUU Staro Brestje, vatrogasce i lovce predvodio je nekadašnji pastoralni pomoćnik u Brestju mr. Robert Šreter, župnik župe sv. Mirka u Šestinama, uz koncelebraciju župnika Ivana Filipčića te bivšega dugogodišnjega župnika Branka Piceka, prebendara Prvostolne crkve zagrebačke.

U propovijedi je mr. Šreter podsjetio vjernike da su se okupili da slave ne političkoga vođu, nego Isusa Dobroga Pastira, koji „svaku od svojih ovaca zove imenom i one slušaju njegov glas“. Bog ne gleda čovjeka po poziciji i funkciji, njemu je  važan svaki čovjek kao čovjek te svoj milostivi pogled ne skida ni s „jedne svoje ovce“, u smislu da je potrebna Božje brige i vodstva. Govoreći da su današnji ljudi tjeskobni i zbunjeni te ne znaju kome vjerovati, potaknuo je na još čvršću vjeru Dobrom Pastiru, a u svakodnevnom životu čovjeku ništa drugo ne bi trebalo biti svjetlo osim Krista Gospodina i njegova evanđelja... Za proslavu smo se pripremali velikom devetnicom u kojoj su tijekom devet petaka euharistijska slavlja predvodili salezijanci: Mladen Delić, Pejo Orkić, Anto Stojić te Jozo Kajić.

   Kroz „Tjedan Dobroga Pastira“ u ponedjeljak 1. svibnja misnim slavljem, koje je predvodio nekadašnji duhovni pomoćnik u župi Brestje Ivica Zlodi, župnik župe Svete Obitelji, proslavljena je obljetnica posvete crkve. U utorak je koncert održao mješoviti zbor „Collegium pro musica sacra“, a u srijedu je  pjevane litanije u čast Majci Božjoj izveo Muški vokalni ansambl „Dobri Pastir“. U neposrednoj trodnevnoj duhovnoj pripravi euharistijsko slavlje u četvrtak 4. i petak 5. svibnja predvodio je župnik župe sv. Petra i Pavla u Kašini Dražen Radigović. U subotu 6. svibnja mladi iz župe predvodili su cjelodnevno klanjanje, a večernju euharistiju predvodio je duhovnik u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu Andrija Miličević, nakon koje su o svom odazivu na Božji poziv posvjedočili bogoslovi Mate Cikoja i Leopold Ćurčić. Proslavu je obogatila i izložba odabranih fotografija Miljenka Hegedića te iz župnoga arhiva „Četrdeset godina župe Dobroga Pastira u Brestju“, koju je priredio župljanin Vinko Pašalić.

Poslije misnog slavlja uslijedilo je pučko veselje ispred crkve uz iće, piće i kolače koje su vrijedne župljanke donijele dan prije. (M. C.)

  HVALA SVIMA KOJI SU MOLITVOM, RADOM ILI DAROM POMOGLI U PROSLAVI.  DOBRI PASTIR  VAS BLAGOSLOVIO!

Među trideset i osam albanskih mučenika, koji su u albanskom Skadru proglašeni blaženima, nalaze se i dvojica Hrvata: fra Serafin Glasnović – Kodić iz Janjeva i don Anton Muzić iz Vrnavokola, kod Letnice na Kosovu.

 U subotu, 5. studenoga 2016., kardinal Angelo Amato, prefekt Kongregacije za proglašenje svetih, u skadarskoj katedrali sv. Stjepana prvomučenika predsjedavao je slavljem proglašenja blaženima 38 mučenika koji su ubijeni iz mržnje prema vjeri (in odium fidei) u razdoblju od 1946. do 1974. godine, za vrijeme komunističkog režima Envera Hodže.

  Fra Serafin Glasnović-Kodić, rođen je u Janjevu 25. travnja 1893. kao sin Gašpara i Antonije rođ. Rodić. Na krštenju je dobio ime Ivan. Kao redovnik Reda manje braće za prezbitera je zaređen 30. lipnja 1915. Teološki studij započeo je u franjevačkoj bogosloviji u Skadru, a zatim je nastavio u Grazu u Austriji. Obnašao je službu župnika u župama Dushman, Shalë, Prekal, Bushkash, Vukël i na kraju u Lezhë. U svojoj provinciji bio je definitor, ekonom i profesor. Bio je čovjek velike razboritosti i oštroumnosti. Nakon jednog provincijskog sastanka bio je uhićen i okrutno mučen, zbog lažne optužbe i zavjere. Tijekom mučenja i ispitivanja bio je teško ranjen na dušniku te je poslije nekoliko dana, 11. svibnja 1947., preminuo u franjevačkom samostanu u Lezhë, u Albaniji, koji je već tada bio pretvoren u bolnicu. Živio je 54 godine, kao redovnik 37, a kao svećenik 32. Bolničarka Marie Ndoja, koja ga je njegovala u vrijeme agonije, pokopala ga je kriomice ispod masline u samostanskom vrtu. Nakon njenog svjedočanstva, kosti fra Serafina bile su pronađene 16. rujna 1994. Njegovi posmrtni ostaci sada počivaju u zidinama franjevačke crkve Navještenja Blažne Djevice Marije u Lezhe.

Don Anton Muzić rođen je 12. svibnja 1921. u Vrnavokolu, župa Letnica. Kasnije je prešao u Skadarsku biskupiju. Srednju školu završio je u Papinskom sjemeništu u Skadru, a 1938. odlazi u Rim u Kongregaciju za Propagandu vjere. Za svećenika je zaređen 19. ožujka 1945. u Rimu.Nakon povratka u Albaniju, imenovan je nadbiskupijskim kancelarom. Komunistički režim uhitio ga je 20. svibnja 1947. i odveo u istražni zatvor gdje je bio neljudski mučen iz razloga jer se nije htio odreći svoje vjere i pripadnosti Katoličkoj Crkvi. Suđenje mu je bilo 14. siječnja 1948., a pet mjeseci nakon oslobođenja umro je u strašnim bolovima, ležeći ispod stepenica na ulazu u zgradu nadbiskupije u Skadru.                               (www.laudato.hr)



Kardinal Josip Bozanić proglasio godinu sv. Josipa u Zagrebačkoj  nadbiskupiji koja će vremenski biti omeđena dvjema svetkovinama svetoga Josipa, te će trajati od 19. ožujka 2017. do 19. ožujka 2018.

 „Hrvatski su biskupi godine 1972. zauzeli stav da je odluka Hrvatskoga sabora iz 1687. godine i sada na snazi jer Sabor nije imao u vidu apstraktno Hrvatsko kraljevstvo, nego hrvatski narod koji nadživljava sve peripetije oko svoga suvereniteta. Spominjući se te obljetnice, kao i Godine svetoga Josipa proglašene 1987. godine, i snažno osječajući duhovne i materijalne potrebe sadašnjega trenutka, ovime proglašavam Godinu svetoga Josipa na području Zagrebačke nadbiskupije. . Ovime ujedno određujem da posebno žarište te godine bude Nacionalno svetište svetog Josipa u Karlovcu u kojem će se moći primiti milost oprosta svakoga dana tijekom Godine svetoga Josipa.“

Proglas je u Nacionalnom svetištu svetog Josipa, na samu svetkovinu zaručnika Blažene Djevice Marije, 20. ožujka 2017. godine na početku misnog slavlja pročitao mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački,

U prigodnoj homiliji mons. Šaško opisao je vjernicima kakva je to josipovska Hrvatska istaknuvši šest Josipovih odlika koje su primjer cijeloj Hrvatskoj i koje su hrvatske sabornike vodile da Josipa izaberu za zaštinika Hrvatske.
„U 'josipovskoj Hrvatskoj' radost ljudi nalazi se u služenju Bogu, a ne čovjeku, ne ideologiji, izvanjskim dojmovima ni prividu. Josipovska Hrvatska je pravedna, a ne ponižavajuća, izrabljivačka, neosjetljiva; ona se ravna pravednošću koja je prožeta ljubavlju.

Takva Hrvatska ne izvrgava sramoti, osobito ne one koji su se za nju žrtvovali. A koliko je sramoćenja najboljih sinova i kćeri, onih koji su krvarili za domovinu, bili proganjani, zatvarani, obespravljeni! Iz 'josipovske Hrvatske' se ne odlazi lako; ne napušta ju se, da bi ju se zauvijek ostavilo. Uz sve teškoće, takva se Hrvatska usudi sanjati, biti uz voljeno i vrijedno! Ako treba – poput Josipa – sklonit će se, ali sa čežnjom povratka, ponovnoga dolaska koji mijenja prisutnošću... Josip nije napustio Mariju, kada je prijetilo da ju društvo ponizi i odbaci. A bio je s njom u progonstvu, da bi povratkom vratio radost i spasenja u krilo doma i domovine.

U 'josipovskoj Hrvatskoj' se koriste riječi i jezik koji znači, jezik pročišćen i osvijetljen istinom; ne jezik prijetvornosti, dodvoravanja, nejasnoća, besplodne diplomatičnosti; ne jezik grubosti, nepoštivanja i psovke. U takvoj se Hrvatskoj provjerava imaju li riječi smisla pred puninom Božje riječi i Isusova imena...

 

U 'josipovskoj Hrvatskoj' se dobro čini, a ne samo o njemu govori“, kazao je biskup Ivan šaško.

Nadbiskupijski duhovni stol Zagrebačke nadbiskupije dopisom je od 17. listopada 2016. potvrdio na pet godina predložene članove Župnog pastoralnog vijeća naše župe:

ĆURČIĆ čs. Matija, BAĆAK Ivica, BRNČIĆ MIMICA Daria, BUCIĆ Nenad, BUČANAC Majda, CULEJ Silvio, ČAČIJA Marija,ČUJIĆ Anđa, ČUTURA Draženka, ČUTURA Ivan, ĐEKIĆ Elizabeta, ĐEKIĆ Robert, FOTAK Josipa, KELAVA Nikolina, KOS GRABAR Josip,    KRANŽELIĆ Dragutin, MARIĆ Ante, PINTARIĆ Božica, SALOPEK Marija, SKOČAK Stjepan, SOSA MEŠTROVIĆ Ines,                    ŠKEGRO Vesna, TOMLJENOVIĆ Mara, VLAHOVIČEK Marijan, ZEBEC Saša.

 ''Želimo i molimo da rad Pastoralnog vijeća resi zajednička briga za dobro Crkve, otvorenost evanđeoskom duhu, potpuno prihvaćanje nauka i discipline Crkve, neprestano nastojanje oko rasta u crkvenom i misionarskom duhu, te suradnja i sudjelovanje svih župljana u aktivnostima župne zajednice, kako bi nova evangelizacija što više prožimala vjernički život i djelovanje. Na članove vijeća i na svu župnu zajednicu zazivamo blagoslov Božji i zagovor Marije, Majke Crkve. ''                   ( Iz pisma Nadbiskupijskog duhovnog stola.)

Velika nam djela učini Gospodin

 „Gospodin Bog je na nebrojenim mjestima kugle zemaljske dao da provru ljekoviti izvori vode, da služe ljudima za lijek u bolestima… za piće i kupke, tako se pobrinuo u svojoj dobroti i milosrđu i za posebna mjesta na kojima će brže nego inače uslišavati molitve svoje djece koja traže pomoć u nevoljama bilo tjelesnim, bilo duhovnim“ -  riječi su to bl. A. Stepinca iz 1957. god., nebeskog zaštitnika naše župe.

         

Ove godine Župa Dobrog Pastira – Brestje slavi  40 godina svoga osnutka.  Pozvani smo sa zahvalnošću  poći  na izvor, početak zajedničkog životnog puta, sjetiti se svih lijepih – teških i radosnih - trenutaka i predstaviti ih današnjici da se i novi naraštaji mogu krijepiti na tom izvoru Božje dobrote i milosrđa.

          Župa (grč. paroikia = stanovati blizu) označava zajednicu vjernika određenog područja.

            Veliki je dar imati župnu zajednicu.  Ona pruža čovjeku mogućnost susreta s Isusom i braćom koja zajedno slave Gospodina i zahvaljuju mu („Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima“).  Da je župna zajednica dar, osjećaju najviše oni koji moraju kilometre prevaliti da bi utažili žeđ za duhovnošću, ostvarili  susret  i rasli u vjeri.

          Možda će se tko upitati zašto pisati o prošlosti tako prilično mlade crkvene zajednice?

            Premda mlada ima zanimljiv početak i još uvijek žive svjedoke koji su u to zajedništvo ugradili sebe te svoja proživljavanja žele prenijeti  mladima da ne padnu mnoga događanja u zaborav, već budu poticaj, potpora i ohrabrenje na zajedničkom putu duhovnog rasta i dozrijevanja.

Koliko je samo dobra utkano u to zajedništvo?  Koliko susreta ostvareno?  Koliko milosti i darova primljeno?   Sve to može biti poziv i poticaj u traženju novih putova svjedočenja i  navještaja radosne vijesti spasenja.

          Našem  Brestju  izabran je i darovan najbolji, najvjerniji, najdraži  zaštitnik -  Isus -  Dobri  Pastir.  Dar je to tadašnjeg nadbiskupa i kardinala, uzoritog gospodina Franje Kuharića. Isusu Dobrom Pastiru stalo je do svake osobe i svakog srca.  Zato zove, okuplja, savjetuje, potiče…  Želi zagrliti i radošću spasenja ispuniti svakog čovjeka.  On je naš suputnik koji sudjeluje u svim našim teškoćama i stradanjima, radostima i bolima, ispunja nas svojom milošću i krijepi blagoslovom.

          Ostvarenje župne zajednice Brestje započeo  je  1975. godine sesvetski  župnik, preč.  Petar Petrinec  molbom Nadbiskupskom duhovnom stolu da se osnuje nova župa.  


Nakon poplave Zagreba 1964. godine i dolaskom ljudi iz ramskog područja (BiH) koje se moralo seliti zbog akumulacijskog jezera,  sesvetsko se naselje počelo naglo širiti.  Uz proširenje Starog Brestja planski je izgrađeno  i Novo Brestje sa više od četiristo kuća u nizu, tako da je sesvetska crkva postala pretijesna za toliki broj vjernika.  Razboritoj molbi i dalekosežnoj viziji pastoralnog djelovanja Duhovni stol je udovoljio  15. siječnja 1977. god. osnutkom nove župe -  za početak tek administrativno jer materijalnih uvjeta još nije bilo.  Za te uvjete tek predstoji  dugotrajna, mukotrpna i neizvjesna borba. 

No, maleno  „gorušičino“  zrno jednoć posijano, molitvom, žrtvom zalijevano te Božjim blagoslovom i providnošću poticano,  počelo je rasti.  Prelijepi plodovi pokazat će se tek puno kasnije.  Taj  nježni  i slabašni  „usjev“  povjeren je brizi i ljubavi  dotadašnjem sesvetskom kapelanu,  vlč.  Branku  Piceku.        

Vremena i okolnosti bila su teška.  U ozračju diktature komunističkog  jednoumlja,  koji se protivio svemu vjerskome,  na svakom su se koraku postavljale zamke i prepreke.  Ne samo da se svjetovna dozvola nikako nije željela dodijeliti nego se više puta sudskim putem prijetilo i na kaznu zatvora osuđivalo upravitelja župe, vlč. Branka Piceka.
          

Tri godine mukotrpnog  „plijevljenja“  trebalo je da bi se organizirala i u obiteljskoj kući – crkvi (Smetkova  96)  radosno  slavila Prva sv. misa na Božić  25. prosinca 1980. godine.  Uz prisutstvo  stotinjak vjernika  sv. misu je uz vlč. Branka Piceka  u 18 sati  predslavio  sesvetski  župnik,  prečasni  Petar  Petrinec.  Od tada je svakim danom -  Božjim  blagoslovom, žarom i marom župnika Branka i dobrotom župljana  - zajednica rasla i napredovala u vjeri, nadi i ljubavi.

(Lijepo pozivamo sve aktivne sudionike tih događanja da s nama podijele svoje proživljavanje početka župskog zajedništva i tako  pomognu pročistiti taj  „izvor“  da na njemu okrepu, snagu i ohrabrenje mogu naći i današnje generacije.   Ako imate koji doživljaj, sliku ili zapis iz toga razdoblja, molimo Vas da nam posudite za malu monografiju – vraćamo sačuvano sa zahvalnošću.)

 

            Vaš župnik, vlč. Ivan Filipčić

BILI SMO U VUKOVARU I ALJMAŠU

Velika hvala svima koji su pomogli da u socijalnu samoposlugu u Vukovaru odvezemo 1.700 kg namirnica. Jednostavnost i dobrota ljudi koje smo susretali na hodočašću obavezuju nas. Doći u grad heroj i pokloniti se njegovoj žrtvi morao bi moći svatko. Hvala Gospi od Utočišta na duhovnim darovima.

Our website is protected by DMC Firewall!