Bili smo na  3. nacionalnom susretu  hrvatskih katoličkih obitelji pod nazivom OBITELJ- IZVOR ŽIVOTA I RADOSTI, 

15. i 16. rujna 2018. godine u Solinu.

Našim su se obiteljima pridružile i obitelji iz župa Sesvetska Sela i Domaslovec - Samobor. 

Na putu prema Splitu svratili smo u Svetište Hrvatskih mučenika  u Udbini moleći blagoslov za naš narod i Domovinu.

Župnik Josip, koji je vrlo mlad i odlučan u promicanju istine o hrvatskoj povijesti, slavio je svetu misu stavivši naglasak na krik Gospe Žalosne kada je podno križa primila mrtvo tijelo svoga sina, a po kojem nam se otvorio raj i povezao ga sa krikovima brojnih majki iz našeg naroda po kojima je naša Domovina primila slobodu.

Potom smo razgledali Svetište i na odlasku punog srca i sklopljenih ruku zapjevali Bože, čuvaj Hrvatsku, moj dragi dom... 

Oko 17 sati obitelji su se smjestile u župi Trstenik, Split kojoj pripada Žnjan, gdje je sveti papa Ivan Pavao II. slavio misu prije dvadeset godina ističući hrvatske katoličke korjene. 

Navečer smo u dogovoru sa obiteljima gostoprimaca sudjelovali na bdjenju - hodu svjetla gdje su se čula svjedočanstva drugih obitelji kao poticaj na vršenje volje Božje i aktivnije sudjelovanje u vlastitim župama. 

U nedjelju u 10.30 sati je bilo  središnje misno slavlje. Poruka da je obitelj dijagnoza i terapija našeg naroda odjeknula je srcima svih članova obitelji te smo na povratku zaključili da Bog po obiteljima može i želi izvršiti svoj plan za hrvatski narod, a na nama je samo da se odazovemo.

Vladalo je ozračje radosti radi susreta s obiteljima koje su otvorile vrata potpunim neznancima, a opet braći i sestrama u Kristu jer On je onaj u čijem smo duhu bili povezani.

I zato molimo Duha Svetoga da sve što je zapaljeno Božjom ljubavlju ovih dana bude ražareno i plodonosno za naše obitelji i župe, a time za cijelu Crkvu i domovinu, da se hrvatske obitelji uvijek iznova opredjeljuju za Boga, odazivaju na Njegov poziv... Bogu na slavu, a nama na korist...

Silvija Andrišević

                        Ivan  Filipčić  -  rođen  04. 12. 1957. god. u  Cigrovcu  (Hrvatsko Zagorje)  župa  Uznesenja  BDM  u  Pregradi,  kao  najmlađe  od  petero  djece  Josipa  i  Marije  r.  Zorinić.

Osnovnu školu završio je u Pregradi, a gimnaziju i teologiju u Zagrebu, gdje je 1983. god. zaređen za svećenika po rukama uzoritog kardinala Franje Kuharića.

Dvije godine (1983 – 1985) bio je kapelan u Sesvetama a zatim upravitelj župa Glina i Maja na Banovini (1985 – 1990).

Nakon pet godina premješten je u Zagorje – Remetinec – kod Novog Marofa s dekretom osnivanja nove župe Oštrice.  Deset godina kasnije 1999. god. premješten je za upravitelja župe Lepoglava i dušobrižnika osoba lišenih slobode u istoimenom zatvoru. Kako su te župe novim crkvenim ustrojem pripale novoosnovanoj Varaždinskoj biskupiji, istjecanjem kanonskog roka za povratak u rodnu biskupiju, povjerena mu je župa sv. Jeronima u zagrebačkom Maksimiru gdje ostaje do 2008. god., kada preuzima župu sv. Josipa na Trešnjevci u  Zagrebu. 

Godinu dana kasnije (2009) odlaskom na novu dužnost preč. Branka Piceka – prvog župnika župe  Dobrog  Pastira  u  Brestju –  preuzima  služenje  u  istoimenoj župi. 

U srpnju 2018. godine odlukom nadbiskupa, kardinala Josipa Bozanića imenovan je župnikom župe Krista Kralja u zagrebačkom Trnju.

U nedjelju, 2. rujna 2018. u župnoj crkvi Dobrog Pastira u Brestju na misi u 11 sati u službu župnika uveden je vlč. Zlatko Pavetić, dosadašnji župnik u župi Svetog Križa u mjestu Sv. Križ Začretje.

Svečano misno slavlje predvodio je mons. Mijo Gorski, pomoćni biskup zagrebački u koncelebraciji  don Josipa Dučkića, umirovljenog svećenika Zadarske nadbiskupije te novog župnika, vlč. Pavetića.

Na početku misnog slavlja don Josip Dučkić okupljenim vjernicima pročitao je dekret zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića kojim imenuje vlč. Zlatka župnikom u župi Dobrog Pastira-Brestje.

U svojoj homiliji mons. Gorski protumačio je nedjeljno evanđelje, a posebno je potaknuo vjernike da novog župnika prihvate kao pastira koji će ih kao zajednicu voditi ka pravom cilju-Kristu.

Nakon homilije novoimenovani župnik položio je Ispovijest vjere i Prisegu o vjernom vršenju službe i savjesnom upravljanju crkvenom imovinom.

Po završetku misnog slavlja novi župnik uputio je zahvalu mons. Miji na riječima poticaja i ohrabrenja u vršenju nove službe te vjernike potaknuo da ga prate svojim molitvama na putu vršenja povjerene mu službe.

U ime župljana novom župniku obratio se i g. Ivan Čutura s riječima dobrodošlice te poticajima na zajednički rad i trud oko nastojanja da župna zajednica bude uvijek usmjerena na pravi put vođena poticajima Duha Svetoga. Zahvalio se i dosadašnjim župnicima vlč. Branku Piceku i vlč. Ivanu Filipčiću za istinsko življenje svog svećeničkog poziva.

Po završetku mise mnoštvo vjernika čestitalo je novoimenovanom župniku podržavši ga riječima poticaja i ohrabrenja.

                                                                                                                                                          Kristijan Kolonić

Poslušni poticajima Svetog Oca Franje, koji neumorno poziva na izlazak i navještanje Božje ljubavi,
članovi Zajednice Obnove u Duhu Svetom "Krist Kralj" sa duhovnikom p.Markom Šop organizirali su bdjenje
uoči blagdana Duhova u župi Dobrog Pastira u Brestju gdje se okupljaju već desetak godina.
Bdjenje je započelo slavljenjem, a potom je p.Marko održao nagovor sa temom "Važnost Duha Svetog"
u kojem je poseban naglasak stavljen na Duha Svetog koji prebiva u srcima vjernika od samog krštenja
te da se na blagdan Duhova iščekuje rasplamsavanje vatre tog istog Duha.
Bitna je naša suradnja i otvorenost Bogu jer On može učiniti mnogo, ali čini ono što mu je dopušteno.
Potom je održan uobičajen susret Zajednice po kojem su se župljani mogli upoznati sa načinom molitve
kakva se odvija svake nedjelje nakon Svete mise. Zatim je uslijedio agape, počastili smo se poslasticama
koje su pripremile vrijedne ruke članova Zajednice. Nakon okrijepe uslijedio je najuzvišeniji dio Bdijenja...
klanjanje pred Presvetim i Sveta misa.

Kako je pater napomenuo, to je bilo vrlo neuobičajeno vrijeme za klanjanje i euharistiju,
ali koliko neuobičajeno, toliko posebno i veličanstveno u jednostavnosti.
Vjerujem da je svatko od prisutnih te večeri mogao doživjeti tu ljubav Božju koja je razlivena u srcima našim po Duhu koji nam je dan, Rim 5,5.

Zlatko Pavetić, sin Ivana i Ivanke r. Kobešćak rođen je 26. kolovoza 1979. u Zaboku.

Osnovnu školu je završio u Bedekovčini, gimnaziju na Šalati u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji s pravom javnosti, a Bogoslovni fakultet je završio na KBF-u (1998. – 2004.). Za đakona je zaređen 2003. i đakonsku pastoralnu godinu 2003.- 2004. je proveo u župi Svetog Jeronima u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 19. lipnja 2004. u zagrebačkoj katedrali. Dvije godine bio je kapelan u zagrebačkim župama: Svetog Leopolda Mandića u Ljubljanici i Navještenja Gospodinova u Vrbanima. Od 2006. do 2009. bio je prefekt studija za bogoslove 1. godine u zagrebačkoj Bogosloviji. Nakon službe u Bogosloviji imenovan je župnim vikarom u Zagreb-Španskom s posebnom zadaćom da pripremi osnivanje nove župe u novosagrađenom naselju te četvrti, što se i dogodilo 10. svibnja 2011., a vlč. Zlatko je imenovan prvim upraviteljem te novo utemeljene župe s naslovom blaženoga Ivana Merza. Tu ostaje do 17. kolovoza 2013., kada je preuzeo župu Sveti Križ Začretje. **

Odlukom kardinala Josipa Bozanića, zagrebačkog nadbiskupa, od 12. srpnja 2018.  imenovan je župnikom u Brestju. U službu  ga je uveo mons. Mijo Gorski, pomoćni biskup zagrebački,  u nedjelju  2. rujna 2018. godine na misi u 11 sati.

                                                                                                                                                                                                    **(izvor:www.dr-stjepan-sirovec.com) 

Odijevanje u Crkvi!

            Kako nam se bliži lijepo vrijeme tako možemo vidjeti sve više ljudi u kratkim hlačama, majicama i suknjama. Vruće je i mnogi sežu za što kraćom odjećom ne bi li im bilo lakše ići kroz dan. Međutim, pravila odijevanja postoje kako zimi tako i ljeti.  U mnoge javne ustanove ne smijete ući neprikladno odjeveni - japankama, kratkim hlačama i majicama tamo nije mjesto. Fakulteti, sudovi, radna mjesta, sve su to mjesta na kojima postoje pravila odjevanja i svaka osoba će to poštivati, ali kada je u pitanju crkva i Sveta Misa tada se mnogi krenu buniti, napeti su i samo čekaju kada će moći nešto prigovoriti.

            Danas je puno toga moderno i reći ćete kako je to normalno, ali zapitajte se što je to Misa? Je li to svakodnevni običan događaj na kojem se možete pojaviti kao da ste upravo završili sa čišćenjem svoje kuće? Prema Misi se treba odnositi s poštovanjem. Sve je to zato što Misa nije običan, već poseban događaj. Misa je susret s Bogom i Bog želi da mu svi prilaze, stoga to trebamo činiti na dostojan način, pun poštovanja. Neće vas Bog manje voljeti ili gledati što ste obukli, već je stvar u tome kako vi doživljavate susret s Bogom. Primijetite da se radi o „slavljenju Mise“, a ne samo sjedenju na Misi. Obična odjeća ne pristaje takvom slavlju.

            Izgled vjernika u crkvi govori što on misli o prostoru u kojem se nalazi, što misli o braći i sestrama, o Svetoj Misi, o Bogu; iako ponekad toga nije svjestan. Crkva je, omeđena i posvećena građevina u kojoj vjernički narod slavi otajstva. No najprije to je kuća Božja. Unutar naše crkve, prije, tijekom i poslije slavljenja otajstava, prebiva Sveti Bog.

Razmišljaju li vjernici jesu li dostojno odjeveni za ulazak u Božju kuću? Prekratke suknje, otvoreni gornji dijelovi tijela, preuske, razderane hlače, trenirke, najnoviji modne marke s raznim petokrakama i mrtvačkim glavama,…, ne bi smjeli biti vjernički odabir!

            Narušavanje svetosti crkvenog prostora posebno dolazi do izražaja na ženidbama i Svetoj Potvrdi, često i Svetoj Misi. Jesi li svjesna odnosno svjestan da tako odjeven u crkvi, a posebice za primanje sakramenata, nanosiš uvredu svom Spasitelju? Kada se urešavamo, kitimo raznom odjećom i obućom bilo bi važno upitati odraz u ogledalu: Da Bog sada stoji nasuprot mene, želim li Ga dočekati baš ovako? Želim li Mu tako izaći u susret?

I o odijevanju je Gospodin izrekao prispodobu. Ne bi li ti se obraz zacrvenio da i tebe Gospodin pita: „Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?“ (Mt22,12).. Stoga ne dozvolimo da nam drugi kroje i određuju svadbeno ruho jer ono podilazi svijetu, a svojom nedostojnošću nas udaljava od Boga!

                                               (Sa stranica župe svete Anastazije i Svih Svetih)

Rođen 9. srpnja 1981. u Zagrebu. Sin Mirka i Jelene r. Grebenar. Osnovnu i srednju školu završava u Zagrebu. Godine 2007. kao svećenički kandidat Zagrebačke nadbiskupije završava filozofsko-teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, i na istom fakultetu diplomira 2007. godine. Sveti red đakonata prima 1. studenog iste godine i odlazi na župu sv. Petra u Zagrebu paralelno vršeći službu u uredu Nadbiskupskog duhovnog stola za pripremu druge Sinode. Sakrament Svetog reda prima 22. lipnja 2008. u zagrebačkoj Prvostolnici. S početkom službe župnog vikara u župi i svetištu Marija Bistrica u listopadu 2010. upisuje poslijediplomski studij filozofije na KBF-u u Zagrebu, kojeg završava javnom obranom licencijatskog rada 22. ožujka 2013. U prosincu 2012. upisuje poslijediplomski doktorski studij iz filozofije pri Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu. Tijekom poslijediplomskog doktorskog studija u suradnji s kolegama i samostalno objavljuje znanstvene članke u Novoj prisutnosti i Riječkom teološkom časopisu.  8. srpnja 2016. godine brani doktorsku tezu pod naslovom „Epistemološko vrednovanje religioznog iskustva u viđenju postsekularizma Bertranda Russella“, i time stječe akademski stupanj doktora znanosti.  

2011. godine razrješen je službe župnog vikara u Mariji Bistrici i imenovan župnim vikarom u župi Svete Obitelji u Zagrebu.

2013. godine  imenovan je župnim vikarom u župi Dobroga Pastira u Brestju.

PROSLAVLJENA NEDJELJA BRAKA -11. VELJAČE 2018.

 "Blagoslovljen si, Gospodine, jer sam po Tvom daru Vesnu uzeo za svoju suprugu. Blagoslovljen si, Gospodine, jer sam po Tvom daru Konrada uzela za svoga supruga."

            Tim riječima smo 11. veljače 2018. pod misom u 11 sati pred Bogom i župnom zajednicom moj suprug i ja, kao i još 14 parova, obnovili bračne zavjete, sjećajući se svaki svog dana vjenčanja kada smo si sa rukama na križu obećali vjerost u dobru i zlu, zdravlju i bolesti... dok nas smrt ne rastavi! Župnik Ivan nas je blagoslovio i čestitao nam na dosadašnjim godinama zajedničkog života, a bilo nas je sa 10, 15, 20,...pa sve do 50. Poželio nam je još puno zajedničkih godina i da ne dozvolimo da nam prođe dan, a da se barem ne zagrlimo!

            Posebna svečanost je bila za obitelj Čutura jer su Dinka i Frano proslavili zlatni pir (50 god), a Draženka i Ivan srebrni (25 god). I bračni par Tada i Josip Topić su naši zlatoslavljenici (50 god). Uz prigodne darove koje smo dobili od župnika nakon Sv.Mise smo nastavili druženje u župnoj dvorani sa svojim obiteljima.

            Na pitanje gđi Topić: "Koji je recept uspješnog braka?", ona je samo kratko odgovorila: "Strpljenje!" Uz zahvalu župniku Ivanu i svima koji su organizirali ovu svečanost svim slavljenicima iskrene čestitke i puno strpljenja pa da nas što više dočeka barem zajedničke godine naših zlatoslavljenika!                                                                                                      Vesna i Konrad Škegro (25 god)

 Povijest župe:

Razmišljanje o župi Brestje započeo je župnik župe Svih Svetih u Sesvetama, pokojni Petar Petrinec. U kolovozu 1975. godine piše zamolbu Odboru Mjesne zajednice Novo Brestje da se omogući održavanje vjeronauka i vjerskih obreda i da se rastereti crkva u Sesvetama koju su ispunili doseljenici. Kao razlog navodi brigu za djecu jer je bilo slučajeva lakšeg i težeg ranjavanja prilikom odlaska u Sesvete ili Retkovec na vjeronauk i sv. misu. Savjet MZ Novo Brestje zaključuje da u naselju Novo Brestje nema potrebe za održavanjem vjeronauka ili bilo kakvih drugih vjerskih obreda.

 Odluku o osnivanju župe Brestje donosi svećeničko vijeće Zagrebačke nadbiskupije 10. prosinca 1976. godine. Tu odluku potvrđuje Prvostolni kaptol zagrebački 15. siječnja 1977. g. s potpisom tadašnjeg nadbiskupa zagrebačkog, blagopokojnog Franje Kuharića (86/77).

      Župi pripada  naselje Novo Brestje i veći dio naselja Staro Brestje.

Za potrebe župe kupljena je nedovršena kuća u Ulici Milana Smetka 96 (danas Ulica narcisa). Organizaciju župe započinje mons. Josip Ćorić, kapelan u Sesvetama koji se zauzeo oko dovršenja i uređenja kuće, bez znanja tadašnjih vlasti.                                      

      Za prvog župnika imenovan je 10. ožujka 1978. tadašnji sesvetski kapelan, vlč. Branko Picek. Prva misa slavila se 25. prosinca 1980. godine u 18 sati. Misu je predslavio prečasni Petar Petrinec zajedno sa župnikom i 150 župljana. Sveta pričest prvi puta je proslavljena  21. lipnja 1981., a 20. svibnja 1984. župa dobiva ime Dobri Pastir – Brestje.

     Uspostavom samostalne Republike Hrvatske mijenja se odnos prema Crkvi. Nove vlasti imaju razumijevanja te se župi Brestje dodjeljuje zemljište veličine  2300 m2  i dozvola za gradnju crkve u središtu  naselja  Brestje. Idejno rješenje za crkvu i župni centar izradio je arhitekt, ing. Aleksandar  Bašić. Gradnja započinje 4. travnja 1992. godine nesebičnim zalaganjem župljana pod vodstvom tadašnjeg župnika, vlč. Branka Piceka.

Građevinske radove izvodi Međimurje – Inženjering iz Čakovca.  Zagrebački nadbiskup, kard. Franjo Kuharić  blagoslovio je 2. svibnja 1993. godine temeljni kamen nove župne crkve, a  7. svibnja 1995. godine gotovo izgrađenu crkvu.

Prve mise u poluizgrađenoj crkvi, bez krova slavljene su za Božić i Uskrs 1998. g.

Dužina liturgijske dvorane  je 22 m,  širina 27 m, a visina 13. m. Crkva ima zvonik visine 26 m s metalnom nadkonstrukcijom i križem  visine 12 m kojega je uzoriti kard. Franjo Kuharić blagoslovio 6. lipnja 1999. godine.  Pred Božić te iste godine mons. Josip Mrzljak, pomoćni biskup zagrebački, blagoslovio je tri  zvona koja su postavljena u toranj crkve.

Zvona  posvećena Majci Božjoj, svetom Josipu i svetom Antunu prvi puta su zazvonila 1. siječnja 2000. godine. U svibnju  2002. godine  kompletirana je unutrašnjost crkve. Oltarnu sliku s likom Dobrog Pastira površine 24 m2, kao i pozadinu pokrajnjih oltara izradio je akademski slikar, prof. Marijan  Jakubin. Raspelo 3x2 m od hrastovine tehnikom duboreza izradio je Mladen Iveković, prim umjetnik. Na koru površine 140 m2  nalaze se orgulje s 13 registara, dva manuala i pedalama. Orgulje potječu iz grada Falkenberga kod Passaua u Njemačkoj. Izradili su ih majstori Behler i Waldenmeir 1920 godine. Orgulje su demontirali, restaurirali i sastavili u Brestju braća Petar i Franjo Moric iz Ilače. Blagoslov i kolaudaciju orgulja predvodio je mons. Josip Mrzljak, pomoćni biskup zagrebački,  12. svibnja 2002. godine i tom su prigodom postavljene nove klupe s više od 500 sjedećih mjesta, ispovjedaonica, dva velika lustera  i  križni put. 

Već tradicionalno zadnje nedjelje u mjesecu kolovozu župljani su se okupili u kapeli zagledani u Marijin lik te moleći Njen zagovor kod svojeg Sina.

Sv. Misu predslavio je župnik vlč. Ivan Filipčić dok je pjesmom euharistijsko slavlje animirao župni zbor mladih. Ljepoti slavlja pridonjeli su ministriranjem sjemeništarci i bogoslov iz župe.

Župnik je u svojoj nadahnutoj propovijedi na temu nedjeljnjog evanđelja naglasio važnost života s Kristom. Usporedbom između Petra-stijene i nas vjernika istaknuo je da možda ne možemo biti veliki poput Petra već da se svatko od nas mora potruditi biti mali kamenčić u mozaiku koji će izgrađivati Crkvu.

Na kraju sv. Mise župnik je pozvao sve okupljene da budu hrabri u svojoj vjeri nasljedujući Kristov primjer te primjer sv. Petra kao i uzadjući se u Marijin zagovor i pomoć.

Nakon mise zajedništvo se nastavilo kod obiteljskog stola.