Savjeti sv. Ivana XXIII. za bolje odnose u obitelji

Pastirska riječ pape Ivana XXIII. uvijek je snažno odzvanjala među kršćanskim pukom. Osvojio je srca spremnošću da čovjeku svoga vremena uputi riječi utjehe u toplini njegova doma i zaštiti obitelji. Za mnoge je tih 60-ih godina prošloga stoljeća bilo nevjerojatno čuti Papu koji narod okupljen na vatikanskom Trgu sv. Petra šalje kući da zagrle svoje najmilije kako bi im poručili koliko ih Papa ljubi. Tako otvoren govor o ljubavi u međuljudskim odnosima u potpunosti je nastavio i Ivan Pavao II.

Obojica svetih papa obraćali su se čovjeku poštivajući njegove osjećaje i razumjevši nemoć modernog čovjeka da prepopzna Božansku ljubav u svakom trenutku svoga života. Vjerujem da nema čovjeka kojeg nisu dirnule i u isto vrijeme ohrabrile rijeći Ivana Pavla II. s početka njegova pontifikata: „Ne bojte se“. Obojica svetih papa pokucali su na vrata naših domova i naših srca. Ivan Pavao II. doslovce je vikao da budućnost čovječanstva ovisi o budućnosti obitelji. Ivan XXIII. je također bio svjestan da je put Crkve put obitelji. Pročitajmo zajedno na koji je način on živio svoju svakodnevnicu, koje su mu misli pomogle da sačuva mir i svoj pogled usmjeri na ono bitno u međuljudskim odnosima. Ono što me je osobito zainteresiralo i što sam doživjela kao zdravu mjeru korisnu za život modernog čovjeka jesu deset načela svetog Ivana XXIII. (negdje je prevedeno i sa zapovijedi) za svaki dan. Niz malih koraka, skromnih zahtjeva, proizašlih prije svega iz svijesti o vlastitoj skromnosti i poniznosti pred Bogom i Božjom ulogom u upravljanju ljudskim životom. Sveti Ivan XXIII. u tim je preporukama pokazao kako u svakodnevnom životu i svakodnevnim obvezama zadržati mir i pri tome paziti na činjenicu vlastitog postojanja u okrilju Božje ljubavi, pažnje i brige, kako se odnositi prema strahu i drugo. Krenimo s iščitavanjem tih  korisnih savjeta za naš međuljdski suživot u obitelji.

1. Samo danas trudit ću se proživiti dan ne želeći riješiti problem svoga života odjednom.
Koliko roditelja iscrpljeno dolaze s posla, namrgođena lica nezadovoljni obavljenim poslom... Ta ih činjenica toliko može oneraspoložiti što će se negativno odraziti na komunikaciju sa djecom... Ili je neće uopće biti ili će toliko vikati kriveći pri tome djecu i obveze koje donosi briga za djecu što im oduzimaju dragocjeno vrijeme za rješavanje problema... Papa Ivan XXIII. pokazuje da nema problema koji nas može odvojiti od onog bitnog, a to je osluškivanje Božje volje, a ne rješavanje problema pod svaku cijenu... Upozorava nas na lažnu zauzetost u kojoj vjerujemo da o nama ovisi pravda u svijetu, a ne o Bogu, kao da mi možemo spasiti svijet, kao da taj svijet nije već spašen u Isusu Kristu.

2. Samo danas pazit ću najvećom pomnjom na svoje nastupe: otmjen u vladanju, nikoga neću kritizirati, neću druge ispravljati i popravljati… samo sebe sama.
Nevjerojatana je korist za mir obiteljskog suživota shvatiti da jedino čime možemo upravljati jesu naše ponašanje i naše misli. Svako uvjerenje da znamo što drugi misli i kako se on treba ponašati ubojica je međuljudskih odnosa. Ovo vrijedi osobito za odnose između roditelja i djece. U roditeljstvu se najlakše uljuljamo u osjećaj da odlučujemo i mislimo umjesto drugoga i to traje sve dok nam djeca ne odrastu, a mi ostanemo iznenađeni njihovom pobunom i otporom. Zato je uvjerenje da nećemo druge ispravljati i popravljati, nego sama sebe, više od korisnog savjeta. Ono mora postati stil života.

3. Samo danas bit ću sretan, jer sam siguran da sam stvoren za sreću… ne samo na drugom svijetu nego i na ovom.
Svaki čovjek će ovo drugačije doživjeti. Postavit će si mnoga pitanja, od toga jedno zašto je uopće važno prisjećati se vlastite sreće na ovom ili onom svijetu. Ali, ova rečenica je odgovor i na život na smrt. Naš Bonaventura Duda ovako je kazao: Smrt nije točka, nego dvotočka. Svijest o budućoj sreći, sreći za onaj svijet (ono što slijedi nakon dvotočke) nije samo utjeha. To je stvarnost. On poziva na svijest o toj stvarnosti, o dostojanstvu ovozemaljskog života, jer naglašava: bit ću svjestan sreće na koju sam pozvan. Želim da ona uđe u mene, duboko, u sve pore, u tajne odaje duše, u srce. Želim da dominira mojom dušom, mojim životom. I ovdje se nameću još neka pitanja. Kao: može li čovjek biti sretan ako nije siguran. Svi želimo sigurnost: radno mjesto, plaću, situiranu životnu situaciju, zdravlje... I sve je to ljudski. Ali nije potpuno ljudski ako u tome nema mjesta za Boga, jer Bog je čovjekov izvor.

4. Samo danas prilagodit ću se okolnostima, ne zahtijevajući da se one prilagode mojim željama.
Papa ne traži od nas da se odreknemo želja i očekivanja. One su motor našeg djelovanja i najčešće su u sukobu s okolnostima u kojima živimo... Koliko puta kada dođemo iscrpljeni sa posla poželimo odomoriti se i potpuno isključiti iz svega. Ali je li realno očekivati takav slijed događaja ako nas treba uplakano dijete da s nama podijeli svoje tegobe iz školskih klupa.

5. Samo danas posvetit ću pet minuta svoga vremena dobrom čitanju; kao što je hrana nužna za život tijela, tako je dobro štivo nužno za život duše.
Bog je stvorio čovjeka slobodnog i ne prisiljava ga na odnos s Njime. On samo kaže, što su potvrdili svojim životom i mnogi sveci, da čezne za nama i želi s nama razgovarati. Za Boga se treba odlučiti. To je moguće samo u miru molitve i korisnog okruženja za našu dušu...

6. Samo danas učinit ću dobro djelo, a da to nikome ne kažem.
Djela milosrđa osobita su poveznica s Bogom. On u tišini srca zna što činimo i uzvraća nam stostruko. Danas možemo učiniti dobro djelo svakom članu obitelji. To nas vodi razmišljati o njihovim potrebama i o tome što možemo učiniti za svoje ukućane.

7. Samo danas učinit ću nešto što inače ne činim rado; ako u mislima osjetim da sam povrijeđen, trudit ću se da to nitko ne primijeti.
Papa nas uči kako kontrolirati vlastito ponašanje. To je put prema askezi, u današnje vrijeme konzumizma i potrošačkog mentaliteta, potpuno zaboravljen način življenja kršćanskih kreposti. Zaboravili smo koliko je askeza bitna za duh poslušnosti i koliko nas ona približuje Bogu. Nije li važnije svom Bogu reći muke dana i uvrede, nego li potisnuti uvrede i kasnije na nemoćnima, kao što su naši najmiliji, razriješiti nagomilanu agresiju i nemir. Askeza nas upoznaje s potrebama našega tijela. Zadivljeni snagom tijela i njegovih zatjeva, moći ćemo ih i ugasiti jer znamo kako se protiv njih boriti. Dovoljno je učiniti malu pokoru i predati je u ljubavi Gospodinu.

8. Samo danas sastavit ću točan raspored. Možda ga se neću točno držati, ali ću ga sastaviti. Izbjegavat ću dva zla: napetu žurbu i neodlučnost.
Planirajmo što nam je činiti u danu kako bi vrijeme nama služilo, a ne postalo naš gospodar.

9. Samo danas čvrsto ću vjerovati – čak i ako bi okolnosti pokazale suprotno – da se dobrostiva Božja providnost brine za mene kao da nikoga drugog nema na svijetu.
Bez vjere je nemoguće živjeti svakodnevnicu. Previše je okolnosti koje pokazuju suprotno. Bog se čini dalekim kada svakodnevno gledamo i ičitavamo  vijesti. Bez osobne odluke da je naš život u Božjim rukama, nećemo niti jedan plan ostvariti jer ćemo se brinuti za nepotrebne stvari. Npr. gradite kuću i ne možete dobiti kredit. Kuća je već napola gotova. Ako ste uvjereni da Božja providnost želi da se uselite u tu kuću, onda nećete odustati na prvom šalteru, nego ćete proučavati i raspitati se na drugim šaleterima i u drugim uredima. Vjerovati u Božju Providnost zapravo je vrlo praktičan savjet.

10. Samo danas neću se bojati, radovat ću se svemu što je lijepo i dobro. Neću se bojati vjerovati u Dobrotu. 
Jednom kada prepoznamo vlastite strahove papa Ivan XXIII. pomaže nam jer nas poziva na odluku. Poziva nas na odluku samo za jedan dan. Želite li se bojati, bojte se sutra. Živite s Gospodinom danas, a ne sutra.

   (Za laudato.hr piše: Martina Šimunić)
DMC Firewall is developed by Dean Marshall Consultancy Ltd