Zašto se odmaramo? Od čega se to odmičemo? Gdje je taj prostor lišen briga i mora? Zar sama riječ ne kaže da je to vrijeme rezervirano za povlačenje u mir i tišinu –odmor?

Kako to da svaki sat proveden u bezbrižnosti i opuštenosti ostavlja pečat na licu osobe, a onda se i kasnije pretvara npr. u komplimentiranje kolega i prijatelja u stilu: «čini se da je nekome odmor godio?» Znamo da je našem tijelu potreban noćni odmor i da barem polovicu života prespavamo. Ali u ljetnim mjesecim na pameti nam je drugačija vrsta odmora. Nije potrebno raspravljati o važnosti zaustavljanja posla radi punjenja ispražnjenih baterija, ali moguće je raspravljati o načinima kako ćemo ih napuniti.

Cijela industrija SPA programa i tehnika mami nas na svojim ponudama obećavajući jedinstvo i sklad duše i tijela. Najlakše je napasti  i omalovažiti svu tu farmaceutsko-estetsko-turističku propagandu. Ako sam iskrena, i sama priznajem da nije lako odustati ili boriti se s osjećajem ugode kada se u nekom egzotičnom hotelu tik uz more na osobit način trude ugoditi svome gostu. Cilj dobre turističke ponude uvijek je aktivirati sva osjetila kako bi se gost osjećao kao u raju. A svatko želi doći u raj. (čitaj: vratiti se na plažu jer je pojam raja pretjerano bagateliziran u turističke svrhe). Pri tome ne želim potcijeniti napore naših djelatnika iz kulture i zanimljivih, ali nekako lakših ljetnih repertuara. Naravno, svaka čast iznimkama jer nije lako pijanistu ili cijelom orkestru briljirati na plus četrdeset..... U svakome slučaju,  čini mi se da većina nas ljeto doživljava kao savršenu priliku za isključivanje moždanih vijuga  i potpuno prepuštanje osjetilnoj čaroliji koja traje, ne do ponoći, nego dokle god se ne isprazne džepovi ....I što onda? Je li bilo u planu potrošiti svu ušteđevinu ili ne? Brige smo ostavili iza sebe na desetak dana, ali po povratku u realnost vrate se utrostručene? Sve samo zato jer smatramo da bez bezbrižnosti i trošenja novaca na ugađanje našim osjetilima ne možemo kvalitetno provesti vrijeme? Znamo li se mi uopće odmarati? Je li naš odmor slika iz grafički prekrasno dizajniranih poziva ili je naš odmor izazov i prilika za nešto drugo? Što  je to drugo ovisi o tome kakve su nam životne prilike – jesmo li udani i oženjeni, imamo li djecu ili ne, mladi ili u zrelim godinama itd?



Roditelji koji se na odmoru prepuste zamci osjećaja, riskiraju više nego drugi osjećaje srdžbe, bijesa i ljutnje. To su osjećaji koji najčešće imaju veze s nepripremljenošću i neplaniranjem dobrog godišnjeg odmora. Nije lako ispunjavati dječje želje. Sladoledi na svakom kutu, limunada, coca-cola, pečene palačinke, kokice, šećerna vuna, šareni baloni i igračke koje svijetle u noćnim šetnjama...Nije lako odricati se vlastitih želja da bi ugodio dječjim. Propuštanje dobre knjige, izložbe, odricanje od kupovine prekrasnog suvenira. Sve ovo i nije neki problem za one koji su se u ovoj recesiji morali odreći godišnjih odmora. 

Ali mislim da ovdje nije pitanje jesmo li na odmoru negdje na moru, jezeru, rijeci ili planini i imamo li novaca (jer novaca ionako nikada nije dosta). Ovdje je važno samo pitanje...Znamo li se mi uopće odmarati? Najprije kao pojedinci, a onda i sa svojom obitelji... Naravno da je lakše uskladiti želje i  potrebu za odmorom negdje izvan svkodnevnih zidova i svakodnevnih obveza. Dapače, obiteljski su izlet prepopručeni i od strane mnogih stručnjaka za mentalno zdravlje. Vjerujte mi, odmor neće imati nikakvog efekta ako obitelj nije povezena i jednistvena prije zajedničkog odlaska izvan svojih ustaljenih koordinata. Ako obitelj ne zna koji su joj prioriteti, koje vrijednosti ne želi izgubiti ni pod koju cijenu, ako obitelj ne zna što želi dobiti zajedničkim odlaskom na neku turističku destinaciju. Odmor u takovim slučajevim postat će samo produžena ruka negativnim osjećajima....Što je još gore, o razlozima koji su u nama proizveli bijes i ljutnju kao da je ljeto zabrana za promišljanja...Dopustite mi jednu malu  digresiju: sjećam se početaka mojeg rada u Obiteljskom savjetovalištu kada tijekom ljeta niti jedan ovisnik ne bi zakucao na vrata za pomoć, a u devetom mjesecu tražila bi pomoć volontera i drugih stručnjaka jer je bilo toliko posla oko prirema za odlazak na liječenje.... Ljeto i odmor su kruna obiteljskog druženja. Kao što je odlazak na nedjeljnu misu kruna našeg tjedna. «Dođite umorni i opterećeni, ja ću vas odmoriti», kaže Gospodin. Nedjeljna euharistija ipak je više od odmora. Današnji čovjek opterećen stresom razumije sliku odmora na drugačiji način nego li čovjek s početka dvadesetog stoljeća, kada je nerijetko odmor bila druga riječ za lijenost. Ali i tada se znalo da bez okrepe duha i tijela čovjek ne može unkcionirati. Ta se okrepa događa samo u susretu dviju osoba koje se istinski vole i razumiju (a ne ugostitelja i gosta). A ima li snažnijeg odnosa i razgovora od onog za koji imamo priliku svake nedjelje? Nedjelja je primjer gdje razgovor (čitaj molitva jer molitva je milosni razgovor) odmara. Smatram i da na godišnji odmor treba gledati iz ove naše kršćanske perspektive. 

Godišnji odmor je prilika za zaustaviti se i stvoriti atmosferu prihvaćanja i međusobnog razumijevanja. Odmor nije nužno odmor od napornog posla. Posao nas ionako čeka. Godišnji odmor je darovano vrijeme za pogledati jedno drugo, u miru i tišini, bez budilice, mobitela i laptopa. Prilika za upoznati se bolje međusobno. 

Pokazat ću vam to na konkretnom primjeru roditelja srednjoškolaca. Koliko je roditelja adolescenata bilo iznenađeno promjenom svoje djece u ljetnim mjesecima? Njihova očekivanja da će zajedno s njima šetati brzo su se rasplinula poput mjehurića.... Čak štoviše, nema škole, nema obveza i izlasci su dozvoljeni do ranih jutarnjih sati. Roditelji u hotelskim sobama ili apartmanima strepe. Ne odmaraju se. U takvim trenucima dosadašnja roditeljska nagovaranja i prijetnje školskim obvezama padaju u vodu. Ne preostaje im ništa drugo nego uzdati se u vrijednosti i vrline koje su ugradili u svoju djecu putem kvalitetnog međusobnog odnosa. Godišnji odmor je poput lakmus papira našeg uspješnog odnosa. Ukoliko ste tijekom godine ulagali u taj odnos, uspjet ćete se i odmoriti. Ukoliko se nakon ljetnih mjeseci osjećate još umorniji, pitajte se što je to što moram promjeniti u svojoj obitelji? Što sam propustio? Što sam propustila? Što želim za sebe i svoju obitelj? Vaše su želje vaša očekivanja. Naučite ih provjeravati tijekom godine sa svojom djecom kako ne bi godišnji odmor bio pretvoren u godišnji horor.

Our website is protected by DMC Firewall!