ISUS KRIST KRALJ SVEGA STVORENJA
Svetkovinu Krista Kralja ustanovio je papa Pio XI. 1925. godine. Bilo je to na 1600. obljetnicu općecrkvenoga Nicejskoga sabora. Na tom je saboru utvrđen članak vjere u Kristovo božanstvo i čovještvo. Zašto je papa učinio ono što Isus nije htio za svoga života? Evanđelist Ivan piše: Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam. (Iv 6, 15). Pilatu je, na pitanje je li on kralj kako ga njegovi tužitelji optužuju da se pravio kraljem, odgovorio: „Ti kaza!», ali je nadodao da njegovo kraljevstvo nema narav zemaljskih kraljevstava. Zašto dakle Pio XI. ustanovljuje svetkovinu Krista Kralja svega stvorenoga u vrijeme kad su se u zapadnome svijetu kraljevstva uglavnom raspala ili tek samo zadržala neku formu? Svetkovinom Krista Kralja svega stvorenoga Crkva nam ističe jedini pravi autoritet: onoga koji je dao život za svoje – ne podanike već „prijatelje». Crkva nam ističe Krista kao autoritet koji se nije nametnuo da bude služen već da služi. On se rodio kao Kralj kraljeva i Gospodar gospodara, pravi Bog i pravi čovjek. Kao čovjek učio (se) „vladati». Đavao mu je kušajući ga u pustinji nudio sva kraljevstva ovoga svijeta samo da mu se pokloni. Isus je ostao vjeran Božjoj riječi koja kaže: „Bogu se svome klanjaj i njemu jedinomu služi!“ Isus u svom nauku ne proglašava blaženima one kojima se ljudi klanjaju i služe. Blaženima proglašava „siromahe duhom“ i progonjene jer je njihovo kraljevstvo Božje.
Kad kršćani u molitvi Očenaša zazivaju „dođi kraljevstvo tvoje», trebaju se prisjetiti svoga „kraljevskoga“ podrijetla. Trebaju znati narav Božjega kraljevstva i način na koji se u nj ulazi: „Ono što ste učinili jednom od moje najmanje braće, meni ste učinili“(Mt 25, 40). (fbv)
